Intervju / Upoznajte Luku Boškovića čiji je IQ veći od 156: Veći je problem što sam mlad nego inteligentan

Studira komparativnu književnost i informacijske nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Njegove pjesme objavljene su u zbirci "Perom ispisujem dušu" te almanahu "Planeta poezije". Poeziju objavljuje i na Facebook stranici Lux Noctis. Kroz svoja djela često se bavi temom egzistencijalne krize. Zanimalo nas je koliko ona zapravo ima moć oslobađanja, odnosno olakšanja.

"Kao sve krize, njena moć se pronalazi u njenom rezultatu. Krize mogu poraziti, a mogu i uzdići. Moje egzistencijalne krize su uglavnom reakcija mog cjeloživotnog puta razvijanja znanja i propitivanja mog mjesta u svijetu. Određena znanja razbijaju percepciju stvarnosti i percepciju sebe, a to daje prostora da se oni nadograde. Naprimjer, ne volim učiti historiju, a da ne razmišljam o njoj kao o nekadašnjoj sadašnjosti sa svim svojim brigama o neizvjesnosti budućnosti, one budućnosti koja je nama već poznata i obično prezentirana kao nešto neizbježno. Ljudi koji su živjeli historiju koju učimo nisu znali šta ih čeka na kraju. Ovo zvuči tako jednostavno kad se izgovori, ali rijetko se zastane nad tom mišlju", kazao je.

Dalje je naveo da je to jedna od vrsta egzistencijalnih kriza koja mu se dopada i koju voli predstavljati u poeziji, ne samo smrtnost, kao "Jednog dana ću i ja umrijeti", nego "Jednog dana ću i ja postati samo sjećanje koje se stapa u nepregledni okean historije".

"To je osjećanje koje može poraziti ljude, ali ako se voli znanje, onda to može biti poriv da se proučava prošlost i da se zaustavlja nestajanje sjećanja. Može biti i olakšanje jer koliko god se neko osjeti usamljeno u sadašnjosti, pronađe duhove sa kojima može živjeti, pronađe slično iskustvo života u dalekoj prošlosti, neko ko se nekad borio sa sličnim stvarima. Tehnologija se mijenjala kroz vijekove, ljudska priroda i ljudski svakodnevni problemi, ne baš. Nauči se uživati u ljepoti postojanja dokle se još može postojati. Nauči se i pronaći ljepota u boli jer bol postane potvrda života nakon mrtvila nihilizma", smatra.

Kako se bh. društvo odnosi prema književnosti

Razgovarali smo i tome jesmo li ikada bili "društvo knjige" ili je ona isključivo stvar prolaznog trenda.

"Vjerovatno se neće mnogi složiti sa mnom, ali ni period socijalističke Jugoslavije kad su u našoj historiji postojali najveći napori širenja pismenosti ne bih nazvao 'društvom knjige'. Iako s jedne strane se uzdižu pisci u zvijezde, ipak budu tu kao maskote za dokazivanje društvenog 'poštovanja' prema knjigama. Kao, neka te tu, da se vidi koliko poštujemo književnost, ali neka bude tu i zid između nas i sadržaja tvog djela. Uz taj, usudio bih se reći, lažni sjaj su postojale i organizirane hajke prema piscima koji istupe iz šablona, autocenzura, tišina recenzija, prikaza i slično", naveo je.

Dalje je naveo da knjige budu objavljene, ali ostanu nepoznate, nepročitane ili nereklamirane, njihov sadržaj ostane bez interakcije. Smatra da su ljudi hvalili pisce nego što su ih pomno čitali.

"Naravno, ovdje mislim na društvo u svojoj cijelosti, a ne na njegove izdvojene dijelove, a danas, ma koliko postoji interesa za knjige, ne možemo se time toliko ponositi dok Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine nema stabilan status, stabilno poslovanje i stabilno finansiranje. U svim dijelovima naše države se ne poštuje obavezni primjerak, a on je temelj da se književnost neke države organizira i predstavlja svijetu i društvu te države. Nekad steknem dojam da je danas knjiga više stvar ugleda, a ne dopuštanja da njen sadržaj transformiše. Neke nepročitane knjige se vole jer ih drugi hvale, neke knjige se ignorišu jer ih drugi kude, a malen broj ljudi će čitati knjige da gradi lična mišljenja o njima", ispričao je.

Na pitanje smatra li da viziju koju ima najbolje može izraziti kroz bavljenje umjetnošću, odgovorio je da su njegove vizije "Labirint" i "Atlas" i da čitatelji argentinskog pisca Borgesa mogu naslutiti šta mislim kada kaže "Labirint".

"On je nešto što svako drugačije gleda. 'Labirint' je toliki da svako drugačije kroz njega ide i da se desi da neko prolazi kroz iste hodnike i prostorije, njihov redoslijed se razlikuje pa time i iskustvo. Moja želja jeste da gradim svoj labirint koji će povezivati sva moja djela s dijelovima 'Labirinta', dovoditi 'Umjetnost' i 'Filozofiju' u 'Stvarnost' i neke njene dijelove anektirati. Iako su mi H. P. Lovecraft, Goethe i Margaret Atwood uzori, ipak me više inspirišu Napoleon, Louis XIV i Aleksandar Makedonski. Ne vjerujem da umjetnik može biti samo umjetnik. Čin da svoje iskustvo i znanje pretvori u određeni sadržaj, u mom slučaju riječi, je ono što umjetnika čini umjetnikom. Da se to iskustvo i znanje steknu, umjetnik mora biti mnogo drugih stvari i mora se baviti mnogim drugim djelatnostima", objasnio je.

O izazovima visokog kvocijenta inteligencije i nekadašnjem članstvu u Mensi

S obzirom na to da ima kvocijent inteligencije veći od 156, postavlja se pitanje da li se u bh. društvu suočava s određenim izazovima. Misli da je veći problem taj što je mlad nego što je inteligentan i da se naša kultura može optužili za neprijateljstvo prema mladima.

"Naravno, ima izuzetaka i okružujem se izuzecima, ali nemaju mnogi takve sreće i upornosti. Za mjerilo iskustva se koristi broj godina, a ne aktivnost u životu. Iskustvo se mora uvijek kritički i introspektivno razmatrati da postane znanje. Negira se i da je percepcija problema dio problema pa i kad mlada osoba sa nezavidnim iskustvom ponudi svoju percepciju, to se omalovažava, ne shvata se ozbiljno. Starijim se vjeruje bukvalno samo jer su stariji. Katastrofalan je odnos društva prema obrazovanju pa mladima se (osim izuzetaka) ne nude prilike ni prostor ni vrijeme da budu mladi. Rekao bih da je mene kvocijent inteligencije spasio silnih izazova jer mi je omogućio da sam lakše savladam neke stvari te da aktivno tražim ljude od kojih mogu učiti", rekao je.

Izazov svojstven takvom kvocijentu inteligencije je da, bez obzira koliko mu raznih ljudi pomaže, ipak je on jedini koji sam sebe može naučiti kako da se služi takvim kapacitetom.

"Ne želim mistificirati IQ jer ga bukvalno doživljavam samo kao alat moga uma i činjenica je da se lošim alatima mogu ostvariti bolji rezultati nego dobrim ako se bolje koriste. Vještačka inteligencija i algoritmi mi pomažu u razumijevanju sebe. Nešto poput ogledala u kom se mogu ogledati, ali sam opet na kraju ja taj koji mora gledati i birati šta ću vidjeti. Neko u ogledalu samo vidi svoj nos, neko samo svoju kosu, neko prelazi preko crta svojih lica, a neko se nastoji vidjeti u svojoj potpunosti. 'Spoznaj samog sebe', kako je pisalo na Delfima", ispričao je.

Ranije je bilo član Mense, udruženja koje okuplja pojedince s natprosječnim kvocijentom inteligencije. Pitali smo ga je li nešto isprovociralo njegov odlazak i kako gleda na njenu ulogu.

"Neko sam ko ne zna drugačije nego da se trpa obavezama. Kad sam se učlanio u Mensu, planirao sam biti aktivan član. Mislim da sam stigao na samo jedno druženje. Prefini su ljudi, ali kako sam skoro čitav život skoro uvijek u pedeset obaveza, nisam stizao biti aktivan član i nisam vidio svrhu da budem pasivan član pošto je glavna zamisao udruženja da spaja ljude visoke inteligencije i da im nudi mogućnosti i okvir saradnje. Nisam duže vrijeme obnavljao članstvo jer ne volim se smatrati dijelom nečega ako neću biti aktivan u radu, ako neću davati svoje doprinose. Kako nisam bio aktivan dok sam bio član, ne smatram se dobrim izvorom informacija pa bih zainteresirane uputio na njihovu web stranicu. Oni koji su zainteresirani da se učlane, mogu pratiti informacije o testiranju IQ-a", kazao je.

Zbog čega je Bošković odlučio studirati na filozofskom fakultetu i kako odgovara na pridike povodom toga

Za filozofski fakultet se generalno vežu predrasude da je to fakultet za one koji "nisu željeli učiti", a s njima se susreo i Bošković. Rekao je da, iako predugo studira, još uvijek ima ljudi, poznanika i poznanica, koji se ponašaju da neko pametan poput njega nije trebao biti na filozofskom fakultetu.

"Na početku me takav stav deprimirao, ali kako sam u međuvremnu upoznao toliko pametnih i genijalnih ljudi na fakultetu i onih koji su filozofski fakultet završili, takav stav društva me počeo vrijeđati jer onda se njihovo znanje negira. Uvijek se naljutim kad se sretnem s takvim stavom. Zbog takvog stava volim ponekad reći da druge fakultete upisuju ljudi koji mrze čitati pa ko se uvrijedi, sam se pronašao, ko se ne uvrijedi, nisu oni ti koji mrze čitati. Rekao bih da postoji pritisak jer znam među mlađim studentima i studenticama onih koji su isto tako pametni kao ja pa da su i njih nastavnici i prijatelji obeshrabrivali da upisuju filozofski fakultet", naveo je.

Smatra da to ima ozbiljne posljedice po društvo jer onda ljudi koji bi postali kapaciteti neke struke sa s filozofskog fakulteta upišu neki drugi fakultet koji ne vole, a onda u struci nauka s filozofskog fakulteta nedostaje kadrova koji bi preuzimali ogromne količine poslova koji u suštini čekaju, ne jer ljudi u struci nisu sposobni, nego jer su zbog nedostatka kadrova primorani da rade više nego što trebaju.

"Ne pomažu ni loš status ni položaj institucija u kojima te struke rade, a i u 'poželjni' strukama se ti kadrovi obično specijaliziraju i ostvaruju vani jer ni njima se ovdje ne nude najbolje prilike", dodao je.

Kada smo ga zamolili da ocijeni stanje u kojem se nalazi nastavni plan i program u BiH, odgovorio je da bi izašao iz okvira pitanja i skrenuo pažnju na to da se ni trenutni nastavni planovi i programi sa svim nedostacima i zastarjelostima ne primjenjuju kako bi se trebali primjenjivati.

"Učenici završavaju škole bez stečenih kompetencija i znanja koja im jesu obećana NPP-om, makar i bili zastarjeli. Fokusirao bih se na odnos prema nastavi kao bitnijim problemom jer i da se usvoje neki savršeni NPP-ovi, iz takvog odnosa bi se to savršenstvo svelo na nešto ispod prosjeka. Nastavnici su preopterećeni nenastavnim, birokratskim, obavezama i već tu nastaje problem. Naša kultura kao da je ubjeđena da birokratija rješava sve probleme, da dokument čiji sadržaj se ne primjenjuje može biti rješenje. Birokratija ima svoju svrhu zaštite institucije, održavanja kontrole kvalitete, komunikacije između aktera i tako dalje. Čim ona izlazi iz te svrhe i postaje svrha samoj sebi, onda je otežan rad institucija jer se moraju baviti birokratijom više nego onim za šta su namijenjene", objasnio je.

Vještačka inteligencija - koristan alat ili sve veća opasnost po ljude?

Osim toga, kazao je da živimo u pogrešnoj premisi da formalno obrazovanje može biti dovoljno za sve izazove današnjice i nameću se očekivanja formalnom obrazovanju koje ono ne može ispuniti, makar s postojećim resursima unutar trenutnog sistema.

"Djeca se uče da ne trebaju vjerovati internetu ni umjetnoj inteligenciji umjesto da se nauče kako adekvatno ih koristiti da dobiju znanje te kako to znanje provjeriti. Ne pomaže ni ogromna količina šarlatana u javnom prostoru", rekao je.

Nadovezali smo se na temu vještačke inteligencije, koja uzima sve više maha. Mnogi bez nje više ne mogu zamisliti svakodnevnicu. Boškoviću je ona zanimljiva jer mnoge stvari olakšava, a mnoge i otežava.

"Kao svaki alat, način njene upotrebe je taj od čega zavisi kakvi su rezultati. Moja glavna briga jeste da će se desiti situacija da generativna vještačka inteligencije generiše tekstove i da vještačka inteligencija provjerava tekstove pa tako da napisani tekstovi završe nepročitani ljudskim okom. Naprimjer, da učenici pišu zadaće pomoću ChatGPT-ja, a da nastavnici iste zadaće provjeravaju i ocjenjuju pomoću ChatGPT-ja ili neke druge vještačke inteligencije. Ne mislim da ne treba koristiti ChatGPT, ali da treba znati kako se koristiti. Realno, ako učenik ili student koristi takve alate bez sopstvenog znanja, makar zbog kontrolisanja sadržaja, profesor ili nastavnik koji uzme vrijeme da pročita zadaće može primijetiti nešto što je naprosto netačno. Ne mora se prepoznati da je zadaću radila vještačka inteligencija, samo se prepoznaje da rezultat nije dovoljno dobar", ispričao je.

Dodao je kako je bitno je da se tekstovi čitaju kritički i većina problema je time riješena. Također je važno i razvijati atmosferu u kojoj se može griješiti i u kojoj se iz grešaka može naučiti.

"Oni koji uspijevaju da ne prave greške, njima ostaje emocionalna inteligencija nerazvijena, a algoritmi i vještačka inteligencija koji 'upravljaju' našim društvima nameću razvijanje emocionalne inteligencije za imperativ. U šali znam reći da je sva ova tehnologija dovela do društva da sujevjerja postaje istina. Kao što se nekad prije izbjegavalo izgovarati neka imena da se ne bi nešto prizvalo, tako se sad i stvari izbjegavaju reći da ih algoritam ne prepozna i ne bi slao reklame. Da ne dužim previše, spomenuo bih da sam na Dunjalučaru pisao eseje o nadzornom kapitalizmu i školskim lektirama koje nam mogu pomoći živjeti u takvom sistemu. Serijal eseja nije dovršen", kazao je.

Bošković već ima opsežan književni opus te smo se pitali planira li uskoro objaviti roman. Ranije je za online magazin Dunjalučar pisao poglavlja romana "Tanat".

"Nažalost, prekinuo sam serijsko objavljivanje zbog drugih obaveza. Tokom studija sam se također susreo s nekim teorijama koje bih rado uklopio u taj roman. Za sada imam samo puno ideja, skica i bilježaka koje nekad planiram pretvarati u knjige kad uspijem pronaći prostora u obavezama da se tome adekvatno posvetim. Nisam siguran da li bi u slučaju romana se vratio pisanju 'Tanata', ali u trenutnim planovima mi je rad na poeziji, esejima i pričama. Neke seminarske radove planiram pretvarati u naučne članke", naveo je.

Planira li napustiti domovinu u potrazi za bolje sutra

Osvrnuli smo se i na činjenicu da sve više mladih napušta BiH zbog manjka prilika za osobni rast, kao i zaposlenja. On kaže da su nekad osjećanja patriotizma ta koja su ga navela da odluči ostati, ali trenutno je to inat, a dijelom i ponos.

"Naučen sam da prepreke posmatram kao izazove pa mi ego ne dozvoljava da od izazova odustanem i da prepreke ostavim neprekoračene. Razmišljam i kakva bi se poruka poslala ako bi neko mojih kapaciteta odlučio se ostvariti u inostranstvu, odnosno da bi takvim činom rekao da je ovdje čak i meni bilo nemoguće postati ostvarena osoba", ispričao je.

Kazao je i da pomalo igra ulogu i to što se njegova djelatnost realizira u jeziku.

"Ne vjerujem da bih imao problema ostvariti se na engleskom ili nekom drugom stranom jeziku, ali želim što više moguće realizirati potencijal bosanskog jezika. Slična razmišljanja je slovenski književnik Jože Javoršek u knjizi 'Kako je moguće' iznio o slovenskom jeziku", rekao je Bošković na kraju intervjua za Klix.ba.