James čak nije mogao ni čitati menije u restoranima, pa je, kada bi čuo šta neko drugi naručuje, samo naručivao isto. Sada se njegovi autobiografski romani "Ribarevim jezikom" čitaju u osnovnim školama kao značajno štivo.
"Nisam ni sanjao da će otići ovako daleko. Nisam znao ni čitati ni pisati, a onda sam naučio i izdao knjige o svojim putovanjima u životu. Veoma sam sretan, mogu vam reći da mi ljudi pišu pisma i podržavaju me", rekao je James, prenosi portal Huffington Post.
James Henry je rekao da je odveden iz škole kako bi pomogao svojoj porodici u zarađivanju novca i da je radio sve moguće fizičke poslove. Sjeća se da je dobijao svake godine po jedan dolar od svog oca na Dan nezavisnosti SAD-a, 4. jula.
"Bio sam toliko sretan, odmah bih otrčao u prodavnicu da kupim sebi čašu mlijeka, komad pite od jabuka i malo sladoleda. Nakon što bih kupio to, onda bih kupio malo pakovanje petardi, zapalio jednu, a onda bi sve eksplodirale“, pripovijeda James
James je noćima učio čitati, uz malu pomoć nećakinje, ali najčešće sam. Prvo je učio abecedu, a zatim je učio riječi iz rječnika. Tvrdi da ga je bilo sramota i da mu je bilo neprijatno, ali je riješio istrajati.
Nakon što je savladao čitanje i pisanje, počeo je intenzivno čitati i shvatio da je i njegov život jedan veliki roman. Ubrzo je objavio knjigu "Ribarevim jezikom", koja je postala izuzetno popularna.