{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Put Selmana Selmanagića od stolara do najpoznatijeg arhitekte Istočne Njemačke

16.11.2018. u 14:35
242
28
Put Selmana Selmanagića od stolara do najpoznatijeg arhitekte Istočne Njemačke
242
Srebreničanin Selman Selmanagić bio je najpoznatiji arhitekta, urbanist i scenograf u Njemačkoj 1930-ih godina. Njegov put od stolara do uglednog nagrađivanog arhitekte Istočne Njemačke zabilježen je i u knjigama i njemačkom arhivu.
Njegova priča počinje u vozu za Berlin kada mu je jedan od putnika kazao: "Idi u Bauhaus, oduševit će te".

Selmanagić je rođen 25. aprila 1905. godine u Srebrenici, u zemljoposjedničkoj porodici, rastući zajedno sa desetero braće i sestara. Selmanov otac Alija Selmanagić studirao je u Kairu na Univerzitetu Al Azhar, gdje je i upoznao suprugu Egipćanku koja je pošla za njim u Bosnu. Selmanov brat bio je prvi bosanski pilot. Nakon četverogodišnjeg školovanja za stolara na Državnoj stručnoj školi u Sarajevu, koje je započeo sa 14 godina, Selman odlazi na Zanatsku školu u Ljubljani gdje stiče naziv majstora graditeljskog i namještajnog stolarstva.

Na put u Njemačku je krenuo s nadom da će kao stolar pronaći posao. Imao je 24 godine. Od tada kreće njegov put "ka zvijezdama". Postao je član Komunističke partije Njemačke, a potom i njen sekretar.

Počeo je raditi u Bauhausu gdje je do izražaja došlo njegovo znanje iz umjetnosti i arhitekture te kreativnost. Prihvatio je nove pravce ovog preduzeća i počeo ih prakticirati, ali i unapređivati. Naučio je i jezik te je primljen u elitnu školu Bauhausa. Završio je njihov studij i na njemu ostao raditi kao profesor.

Iz Njemačke je otišao 1939. godine kada su nacisti preuzeli vlast. Vratio se u Jugoslaviju, potom je otišao u Tursku, a onda u Jaffu, Jeruzalem i Tel Avivi u Izraelu. U pismu koje je 1930-ih godina poslao prijatelju, Selmanagić govori o čudnoj poziciji u kojoj se kao arhitekta komunista i musliman nalazi u podijeljenoj zemlji, među klijentima koji su Arapi i Jevreji.

"Vidio sam (pripadnost) ovisi o vanjskom izgledu. Ako nosim fes misle da sam musliman, kada to ne radim, onda ne misle. Ja odbacujem sve teorije rasa i religija, jer znam da to samo proizilazi iz općih kapitalističkih zbivanja. Ali da bih živio, morao sam igrati prema njihovim pravilima uprkos mojim pogledima", kazao je u pismu.

Šest godina kasnije Selmanagić se vraća u Berlin. Stupio je u kontakt s kolegama koje su ostale raditi u Bahausu te je radio za gradska kina. Prije samog početka Drugog svjetskog rata kratko se vratio u Jugoslaviju i napravio nevjerovatne fotografije Srebrenice.

Kada su Sovjeti oslobodili Berlin i uspostavili Istočnu Njemačku, postavili su Selmanagića na istaknute pozicije u urbanističkim planiranjima Njemačke Demokratske Republike i na akademija. Selmanagić je dizajnirao kultni interijer u Istočnoj Njemačkoj, radio je od elegantnih stolica do elegantnih šalterskih ureda. Zanimao se za urbano planiranje, izgradnju stambenih naselja, visokogradnju, unutrašnje uređenje, scenografiju, postavku izložbi, kao i dizajniranje tapeta, tekstila i predmeta za svakodnevnu upotrebu.

Dobitnik je najvećih priznanja i medalja u Istočnoj Njemačkoj. Nakon što je otišao u penziju imao je veliki broj turneja po gradovima i univerzitetima 1970-ih i 1980-ih godina. Preminuo je 1986. godine u Berlinu, a sahranjen u Srebrenici.

Njegovo ime i danas se spominje širom Njemačke, iako ga u postavkama u BiH i zemljama bivše Jugoslavije nema.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: