Ovaj škotski grad je 2003. godine bio na vrhu liste najsmrdljivijih gradova čak i na svijetu.
Stanovnici Edinburgha morali su da trpe svakojake arome tokom prošlosti. Nakon smrada koji se širio zbog bacanja fekalija kroz prozor i odlaganja mrtvih tijela nastupio je smog koji je prekrio grad.
Problem nove generacije su kanalizacija u blizini elektrane Scottish Water i snažni mirisi koji dopiru iz okolnih pivara i destilerija.
Neke od njih pronalaze i kreativne načine da ne ostavljaju svoj "mirisni" trag. Čuvena destilerija North British u Edinburghu se složila kako bi rješenje protiv mirisa prženog slada, koji gradu pruža poseban "šmek", moglo biti u 30-metarskom tornju koji bi smanjio utjecja destilerije na okolinu.
Edinburgh je nekad bio poznat kao "Atina Sjevera", ali u 17. vijeku cijeli je grad bio ograđen velikim zidom kako bi se odbranio od uljeza. No to je imalo i svoju cijenu.
Ono što je danas poznato kao Princes Street Gardens, nekada je bilo mjesto na kojem su se rješavali mrtvih tijela i otpada koji je odlazio u ogromno smrdljivo jezero Nor’ Loch.
U zatvorenom gradu koji je uskoro postao premalen za sve stanovnike problema nije nedostajalo. Odbrambeni zidovi otežali su cirkulaciju vazduha, pa se grad davio u oblacima gustog dima koji je dopirao iz dimnjaka. Zbog smrdljivog smoga koji je ispunjavao grad Edinburg je dobio nadimak Auld Reekie (Old Smokey).
Kako bi napravio mjesta u gužvi, Edinburg je počeo graditi uvis, prisiljavajući stanovnike da žive u srednjovjekovnim neboderima u vrijeme kada nije bilo odgovarajućih vodovodnih sistema, pa se ostalim problemima pridružio i onaj "toaletni".
Svake večeri u 22 sata stanovnici Edinburga vikali bi s prozora "Gardy Loo" kako bi upozorili ljude da slijedi "smrdljiva bomba".
Zatim su ispraznili sadržaj svojih kanti za otpad na ulice, koji bi oticao u Nor’ Loch, koji je, vjerovali ili ne, služio i kao izvor vode.
Edinburg je i dom najsmrdljivije biljke na svijetu - Amorphophallus titanum. Cvijet leš procvjetao je u Kraljevskom botaničkom vrtu u Edinburgu tri puta.
Srećom, danas je situacija u glavnom škotskom gradu mnogo bolja nego što je to bila u prošlosti, a turisti ga ne zaobilaze. Ljubitelji viskija, historijske arhitekture, ne razmišljaju previše o smrdljivoj prošlosti, a uz toliko divota, zašto i bi.
