Prebolovala plućnu emboliju
0

VIDEO / Martha Clements, slijepa frizerka koja se ne predaje

Sarajevo-x.com
Suočena sa tragedijom, očekivalo bi se da se Martha Clements iz Woodbridgea iz Virginije okrenula negativnom razmišljanju o životu. Ali, ona nije izabrala taj put. Pet godina nakon što je izgubila vid, Clements se okrenula onome što voli, frizerskom poslu, piše VOA News.com.

"To je predugo, o moj Bože, Kathy Braga", kaže Clements dok rukama opipava kosu svoje klijentice. Clements zatim mjeri Kathyjinu kosu i govori joj gdje će rezati. "Upravo ovdje, ovdje pored brade", kaže Martha.

Clements je radila kao frizer oko 10 godina prije nego što je izgubila vid. Ali, kada je posmatrate sada kako radi svoj posao, potpuno zaboravite da se radi o slijepoj ženi.

Nakon što je završila sa šišanjem, Marthina klijentica kaže kako je zadovoljna, te dodaje: "Podmlađuješ me, sviđa mi se to". Martha se inače godinama brinula za Kathyjinu frizuru prije nego što je oslijepila, a Kathy je bila i njena prva klijentica nakon što je oslijepila.

Clements je imala 42 godine kada je prebolovala plućnu emboliju, koja ju je koštala vida.

"Nedostatak kisika je uništio moj optički živac", kaže Clements. Posljednja stvar koje se sjeća je to da je ambulantno vozilo došlo po nju. "Jedva sam hvatala zrak, nikako nisam mogla disati. Sljedeće čega se sjećam je da sam se poslije tri dana probudila slijepa u bolnici".

Nakon "oživljavanja" njena rebra su bila slomljena, kao i rame, poslije toga je morala devet mjeseci ići na fizikalne terapije.

"To je bilo najteže vrijeme u mom životu", kaže Clements, jer je gubitak vida imao uticaja na sva njena osjetila.

"U mom životu se sve promijenilo: razdaljina, miris, zvuk. Moja djeca više nisu zvućala isto. Moj suprug nije zvučao isto. Nisam više poznavala svoj dom. Trebalo mi je tri mjeseca da shvatim gdje se nalazi stol za kafu", kaže Martha.

Clements je željela učiti kako bi sebi olakšala život. Tako je u 2008. godine ostavila muža i sina tinejdžera te otišla u Virginiju u školu za slijepe, koju je pohađala devet mjeseci.

Naučila je osnovne vještine kako bi bila sposobna da sama kuha, telefonira, kupuje... Učila je i Brajevo pismo, rad na računaru, te naučila kako se koriste različite sprave za slijepe.

"Učitelj me pitao zašto ne bih učila ponovo šišati. Pomislila sam: Halo, pa ja sam slijepa. Ne, ne, ne! Uplašila sam se čak i kada sam to čula", priznala je.

No, postepeno se Martha opustila i stekla povjerenje u samu sebe i ponovo radi svoj posao. Sada joj klijenti dolaze kući na frizuru.

Martha tri dana u sedmici volontira u jednoj katoličkoj organizaciji, tačnije u Domu milosrđa. Tamo se čak bavi i ručnim radom. Direktorica Doma milosrđa čak kaže i kako u početku uopće nije znala da je Martha slijepa, jer nije tako djelovala.

"Fascinirajuće je to da ona nakon tog tragičnog iskustva koje je imala u stvari sada želi pomoći drugim ljudima", kaže direktorica Doma milosrđa.

"Zahvaljujem Bogu za svaki dan moje sljepoće, jer sam živa", kaže ona. "Mogla sam biti mrtava, ali sam živa. Ja sam zdrava, a to je ono što je bitno. "