Irfan Kapidžić od Rubikovih kocki stvara umjetnost: Portret Halida Bešlića sam radio osam sati

Irfanova sklonost logici i matematici javila se još u djetinjstvu, kada je trenirao igranje šaha i učestvovao na brojnim takmičenjima, a ono što je posebno interesantno jeste da ovaj mladić također može vršiti složene računske operacije u glavi.

Iako su mu teorijski predmeti u školi teže padali, matematiku je volio, a upravo ga je profesor matematike u srednjoj školi prvi put zainteresovao za Rubikove kocke.

Slaganje Rubikovih kocki - od "skromnog" hobija do komplikovanijih projekata

"Ovim hobijem sam se počeo baviti još u srednjoj školi, vidjevši to od profesora matematike. S njim sam imao odličan odnos, dok s drugim profesorima nisam bio toliko blizak. Sjećam se da su sva djeca voljela sve profesore osim profesora matematike, a ja sam zapravo bio jedini koji je s njim imao super komunikaciju. Teorijski predmeti mi nikada nisu išli, ali matematiku sam volio", rekao je.

Kaže da je ideja za stvaranje portreta od Rubikovih kocki došla sasvim slučajno.

"Skrolajući TikTok, naletio sam na video momka koji radi iste stvari i bilo mi je pravo interesantno. Odlučio sam pokušati i prvo što sam uradio bio je Sebilj na Baščaršiji, jer je to jedan od najvećih simbola Sarajeva", kazao je.

Za izradu ovog prvog mozaika koristio je više od 2.000 rubikovih kocki, što je bio veliki poduhvat.

"Za izradu Sebilja trebalo mi je oko 20 do 25 sati, a to je ujedno bio jedan od najtežih i najzahtjevnijih radova, jer je korišteno čak 2.090 Rubikovih kocki. Za portret Halida Bešlića potrošio sam oko 500 kocki i radio ga osam sati. Vrijeme izrade uveliko zavisi od dimenzija rada i od same fotografije, jer neke fotografije koje program pikselizira jednostavno ne mogu dati dovoljno dobar rezultat. Često je potrebno i po nekoliko sati samo da se postigne pravi kontrast kako bi ga bilo moguće prenijeti na kocke, s obzirom na to da je Rubikova kocka ograničena na šest boja: bijelu, žutu, plavu, narandžastu, zelenu i crvenu. Upravo su svjetlost i kontrast najveći izazovi u cijelom procesu", objasnio je.

Ova vrsta umjetnosti iziskuje mnogo materijala i vremena

Tokom razgovora nam je otkrio kako nabavlja materijal i koliko ulaganja zahtijeva svaki rad.

"Kocke uglavnom naručujem preko AliExpressa. Za manje portrete obično potrošim između 400 i 500 Rubikovih kocki, što zahtijeva šest do sedam sati rada. Naravno, mogu raditi i veće projekte od hiljadu ili dvije hiljade kocki, ali to oduzima mnogo vremena i zna biti naporno", naveo je.

Detaljno objasnio koliko je zahtjevan proces stvaranja ovakvog portreta i koliko pažnje zahtijeva prilagođavanje fotografije ograničenoj paleti Rubikove kocke.

"Kada odaberem fotografiju koju želim da pretvorim u portret, najprije moram pronaći odgovarajući nivo kontrasta kako bi program pravilno pikselizirao sliku. Budući da je Rubikova kocka ograničena na samo šest boja. bijelu, žutu, crvenu, narandžastu, plavu i zelenu, ovaj proces ponekad može potrajati i nekoliko sati. Nakon pikselizacije, potrebno je uraditi sitne korekcije kako se važni detalji ne bi izgubili. Najzahtjevniji dio cijelog postupka zapravo je odabir fotografije koja se može uspješno prenijeti u samo šest boja, a da pritom zadrži prepoznatljive elemente i jasne detalje", otkrio je.

Zatim je objasnio i sam proces sastavljanja Rubikove kocke, naglašavajući kombinaciju logike i unaprijed naučenih algoritama.

"Što se tiče samog sastavljanja, metoda je spoj logike i algoritama. Prva dva reda sastavljaju se logičkim putem, dok se treći red slaže isključivo uz pomoć algoritama. Prvi korak je izrada križića na jednoj strani. Dugi korak je sastavljanje drugog reda, odnosno postavljanje ćoškova i bočnih kockica. Nakon toga slijedi orijentacija trećeg reda, a zatim i njegova permutacija, što se radi isključivo algoritmima", ispričao je.

Jesu li društvene mreže zlo i da li se isplati baviti ovim hobijem u Bosni i Hercegovini

Govoreći o korištenju društvenih mreža, naglasio je da im nije posebno naklonjen.

"Najradije bih da se vratimo pet vijekova unazad. Mislim da smo kao društvo dotakli dno. Postali smo hladni, izgubili razumijevanje i podršku. Imam TikTok i Instagram, ali rijetko ga koristim, samo za objavu radova. Tokom srednje nisam imao društvene mreže, a ni sada nisam pretjerano aktivan. One su, po meni, mašine za ispiranje mozga. Imaju prednosti, naravno, ali više štete nego koristi. Volio bih da ljudi imaju malo više razumijevanja jedni za druge", kazao je.

U narednom periodu planira nekoliko novih projekata.

"U planu mi je definitivno uraditi Vijećnicu, a planiram se i malo opustiti, obzirom da živimo u Apsurdistanu. Možda sljedeća slika budu i tri stare glave motora", kaže kroz smijeh.

Kada je riječ o mogućnosti da ovaj hobi preraste u ozbiljniji posao, istakao je izazove domaćeg tržišta.

"Teško je to realizovati ovdje, posebno u Bosni. Tržište je malo. Sve zahtijeva puno truda, a cijene ne mogu toliko spuštati. Mislim da bi naš narod više reagovao da napravim vola na Čevljanovićima - to bi prošlo deset puta bolje", poručio je Irfan Kapidžić kroz smijeh na kraju razgovora za Klix.ba.