Drozgometva kod Hadžića: Selo drevnog imena koje je dalo velikog vezira, a danas mu broj stanovnika raste

Selo leži na nadmorskoj visini od oko 614 metara, u kotlini koja se od Hadžića penje prema prevoju Košćan i dalje ka Lepenici. Do njega iz Ilidže vozi gradska linija 30. Prema popisu iz 2013. godine, u Drozgometvi je živjelo 298 stanovnika.

Malo ko ko prolazi ovom kotlinom zna da je ovdašnje ime jedno od rijetkih u kraju koje se nepromijenjeno održalo više od pet i po vijekova.

Specifično za Drozgometvu jeste da je broj stanovnika povećan od posljednjeg popisa. Prema riječima Zilfe Dželke, mještanina Drozgometve, vijećnika u općinskom vijeću Hadžića i dobitnika Zlatnog ljiljana, sada na području ove mjesne zajednice živi 740 punoljetnih stanovnika.

Predstavnica savjeta Mjesne zajednice Drozgometva Sanela Proha ističe da gotovo svakodnevno dobiva pozive zainteresovanih za kupovinu imanja i kuća na ovom području.

"Imamo mnogo, mnogo djece, sad vam tačan broj ne bih znala reći, ali vidim recimo u svojoj zajednici, u svom komšiluku koliko u stvari imamo mlađih naraštaja, hvala Bogu na tome", ističe Proha.

Ime od troske i šljake

Neobičan naziv sela dugo je ostao bez objašnjenja. Tumačenje donosi historičar Vahid Alađuz u knjizi "Hadžićka toponimija", koju je 2016. godine objavila Općina Hadžići.

Prema Alađuzu, ime je vjerovatno nastalo od staroslavenske riječi drozga. Pozivajući se na Etimologijski rječnik Petra Skoka, on navodi da je to naziv za ono što otpada od gvožđa kada se kuje, odnosno za trosku, ostatak koji ostaje pri topljenju rude. Danas bismo to nazvali šljakom.

Alađuz piše da se u okolini Drozgometve kopala ruda slabog kvaliteta, s mnogo jalovine i troske pri pretapanju. Prema njegovim riječima, narod je za taj otpad često umjesto riječi troska koristio riječ drozga.

Kao potvrdu da je ovdje nekada bilo rudarstva, autor navodi okolne toponime. U blizini sela su lokaliteti Sasina, ime koje se vezuje za rudare Sase, Zlatarice i Metalka. Drozgometva je, kako piše, bila krajnja istočna granica rudonosnog područja Fojnice i Kreševa.

Najveće selo u nahiji

Drozgometva nekada nije bila ograničena na današnje granice sela. Alađuz navodi da je pokrivala cijelu kotlinu od Hadžića do Košćana. Današnji Grivići, Vrančići i Košćan izdvojili su se iz nje tek u 19. i 20. vijeku.

Prvi osmanski popis iz 1468/69. godine bilježi Drozgometvu s 35 domova i prihodom od 2.451 akče. To je bilo oko 40 posto prihoda cijele nahije Gradčac, kojoj je selo pripadalo. U selu je tada radilo čak 13 mlinova.

U popisu bosanske vojske pred bitku na Mohaču 1526. godine Drozgometva se vodi kao timar izvjesnog Mehmeda, s prihodom od 8.299 akči. Popis iz 1604. godine bilježi 80 muslimanskih porodica i prihod od 11.000 akči.

Džamija je iz Drozgometve 1893. godine premještena u susjedne Griviće. Austrougarski popis iz 1895. godine bilježi 332 stanovnika: 94 muslimana, 225 pravoslavnih i 13 katolika. Nakon posljednjeg rata Drozgometva je ponovo većinski bošnjačko selo.

Za stare nišane je prema riječima mještana i vezana lokalna legenda. Naime u prošla vremena je neko pokušao da izmjesti mezar i nišane, da bi nakon što je prošla sljedeća noć nišani osvanuli na mjestu na kojem su se nalazili prije pomjeranja.

Odbrana tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu

Prema riječima Dželke, Drozgometva se kroz cijelu svoju historiju branila od brojnih neprijatelja, a to se ponovilo i u posljednjem ratu, kada su mještani i borci odbranili ovaj prostor.

"Sigurno da je neprijatelju po svaku cijenu bio bitan baš ovaj prostor, jer da ga zauzme, time bi mu prema Tarčinu bio otvoren put i zauzeo bi ovaj plato koji je ostao, Ormanja i Tarčin. Međutim, to nikad nije uspio", kaže Dželko.

Najžešći napadi, kako navodi, bili su 1993. godine, a njima je, prema njegovim riječima, lično komandovao Ratko Mladić, kojeg je Haški tribunal pravosnažno osudio na doživotni zatvor za genocid i zločine protiv čovječnosti. Neprijateljske snage su tada dijelom izašle na ovaj prostor i tenkovima došle do linija odbrane, dok je artiljerija tukla sa svih strana.

"Međutim, borci su ovo odbranili, borci Armije Republike Bosne i Hercegovine i našeg MUP-a, koji su bili konstantno, uvijek s nama", ističe Dželko.

Pripadnici MUP-a, dodaje, nisu bili policija koja hoda po selu, nego su bili na prvim borbenim linijama. Imali su i diverzantski vod koji je učestvovao u svim akcijama na području općine Hadžići i šire.

Na području Košćana je u planu izgradnja i spomen-obilježja kako bi se dostojno obilježilo područje ove presudne bitke za odbranu ovog kraja.

Veliki vezir koji je rođen u Drozgometvi

Najpoznatiji sin ovog sela je Hadim Ali-paša, poznat i kao Atik Ali-paša. Islamska enciklopedija Turske vjerske fondacije (TDV) navodi da je porijeklom iz sela Drozgometva kod Sarajeva.

Kao dječak je odveden devširmom i školovan u Enderunu, dvorskoj školi u Istanbulu.

Kako je primijetio alim i historičar Mehmed Handžić, turska vrela nisu znala za porijeklo Hadim Ali-paše. Odgovor je Handžić pronašao u Sarajevu, u zapisu iz sarajevskog sidžila, sudskog protokola, iz 1557. godine. U njemu se navodi da je umrli veliki vezir Ali-paša bio sin Radošinov, a njegov djed Ostoja. Handžić je upozorio da to rodoslovlje ne treba miješati s osnivačem sarajevske Ali-pašine džamije, koji je umro krajem iste godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u odluci o Ali-pašinoj džamiji navodi tek kao pretpostavku da je i njen osnivač, budimski beglerbeg Hadim Ali-paša, bio rodom iz Drozgometve.

Handžić je zaključio da se ovim dokumentom može dokazati da je i ovaj veliki vezir bio porijeklom Bošnjak. Pritom se nije složio sa svojim prijateljem Hamdijom Kreševljakovićem, koji je smatrao da se rodoslovlje iz sidžila odnosi na osnivača Ali-pašine džamije. Prema Alađuzu, koji se poziva na historičara Muhameda Hadžijahića, u istom zapisu kao tužitelj se pojavljuje Evlija, sin Miloradov, vezirov stričević s kojim je dijelio djeda Ostoju.

Prema TDV-u, Ali-paša je služio kao babussaade-aga, nadzornik unutrašnjeg dvora, zatim kao sandžakbeg. Godine 1482. postao je beglerbeg Karamana. Kasnije je bio i beglerbeg Rumelije te je vodio osmansku vojsku u ratu s Mamelucima.

Za vladavine sultana Bajazita II dvaput je bio veliki vezir, od 1501. do 1503. i od 1506. do 1511. godine. U sukobu sultanovih sinova oko prijestolja bio je glavni oslonac princa Ahmeda.

Poginuo je 2. jula 1511. godine u bici kod Gökçaya, između Sivasa i Kayserija, gušeći ustanak Šahkulua. U toj bici ubijen je i vođa ustanika. Prema TDV-u, vezir je zatim, krenuvši za ustanicima bez potrebnog opreza, opkoljen i pogođen strijelom.

Njegovom smrću princ Ahmed ostao je bez najvažnijeg saveznika. Prijestolje je ubrzo preuzeo njegov brat Selim I.

Turbe Atik Ali-paše nalazi se u Amasyi. U istanbulskoj četvrti Fatih i danas stoje dvije džamije koje nose njegovo ime. Jedna je u Çemberlitaşu, završena 1497. godine. Druga je u Karagümrüku, završena 1512. godine, godinu nakon njegove smrti.

Drozgometva danas je svjedok kako duboko u planinama Bosne i dalje žive sela koja su svoja imena sačuvala još iz srednjeg vijeka, a da danas ne samo da opstaju nego im broj stanovnika raste.