Bh. glumac Goran Popović osvaja mreže humorom: Što sam duže van Balkana, u meni se sve jače budi Balkanac

Ukoliko koristite Instagram, gotovo je nemoguće da barem jednom niste naišli na neki njegov snimak. Njegov prikaz balkanske majke koja djeci drži lekcije, "mahaluše" Goge i drugih likova predstavljaju istinitu i humorističnu realnost u kojoj svi mi živimo.

"Odluka da se ponovo aktiviram na Instagramu dugo je 'vrila' u meni. Još 2017. sam krenuo sa sličnim sadržajem, ali sam tada zbog studija i posla morao stati. Vremenom su me porodica i kolege stalno ohrabrivali da nastavim i u jednom trenutku shvatio sam da su društvene mreže postale jednako važan prostor za umjetnike kao i pozornica ili kamera. U Americi danas sve češće vidite da kasting direktori, reditelji i agenti traže od glumaca da imaju prisutnost na mrežama", kazao je.

Dodao je da to nije došlo kao zamjena za glumačke angažmane, već kao prihvatanje realnosti da živimo u digitalnom dobu.

"Moj povratak na Instagram nije proizašao iz manjka angažmana, nego iz prihvatanja realnosti danas je scena i fizička i digitalna. Društvene mreže su pitanje izbora: hoćete li samo pasivno pratiti sadržaj ili ćete ih koristiti da kroz njih gradite nešto svoje. Ja sam odlučio na njima dijeliti svoju umjetnost, komediju i ideje i kroz to pronašao i novu publiku i vrijedne veze. Nekako izgleda kao da se publika danas ne gradi samo u pozorištu ili na filmu, već i na telefonu", ispričao je.

Iako svi imamo Gogu u svom životu (ili se i sami ponašamo tako), često nismo svjesni ovih komičnih situacija. Pitali smo ga je li ih naročito počeo primjećivati nakon odlaska s Balkana i promjene perspektive.

"Oduvijek sam volio da posmatram ljude i kalupe ponašanja. To mi je i profesionalna deformacija i lična radoznalost. Nakon odlaska s Balkana, taj slavenski duh u meni kao da je još više ojačao, jer sam počeo jasnije uviđati razlike među kulturama. Na neki način, život vani me još dublje povezao s mojim korijenima, što je super stvar u čitavoj toj ironiji. Što sam duže van Balkana, to se u meni sve jače budi Balkanac, kao iz inata. I neka je", naveo je.

Na Instagramu ga prati više od 70.000 ljudi, a taj broj sve više raste. Na pitanje osjeća li pritisak da konstantno mora objavljivati sadržaj i dođe li trenutak u kojem mu ponestane inspiracije, odgovorio je:

"Ne bih to nazvao pritiskom, ali osjećam odgovornost prema publici. Oni su ti koji me guraju dalje, jer u mojim klipovima prepoznaju sebe, svoje prijatelje i porodicu i to ih raduje, a to smatram najvećim i najljepšim blagoslovom. Inspiracija je uvijek tu. Ponekad se skriva i baš tada treba sve to pustiti da dođe prirodno. Forsirati inspiraciju ili bilo šta u životu nikad nije dobra ideja. Moji pratioci nisu samo publika, oni su kao pomagači u mom stvaranju".

Njegov kolega Kerim Čutuna odlučio se na sličan korak, odnosno ulazak u svijet influensera. Vjeruje li Popović da će se u narednom periodu sve više glumaca otisnuti u ove vode?

"Vjerujem da hoće i možda bi i trebalo. Smatram da svako ima svoju publiku, samo je pitanje da li ćete joj se obratiti. Naravno, niko ne mora, ali ako neko osjeti da treba, onda neka proba. Kerim Čutuna je prije svega divan čovjek i sjajan kolega i drug. Taj njegov potez je motivisao mnoge od nas da krenemo stvarati sadržaj i otvarati vrata saradnjama", ispričao je.

Naravno, i New York ima svojih specifičnosti kada je riječ o obrascima ponašanja, kulturi itd. Zanimalo nas je osjeća li kulturološki šok i nakon nekoliko godina života tamo.

"Trenutno ne, ali nakon svake posjete Balkanu doživim obrnuti kulturološki šok pa se onda vratim u Ameriku i opet novi šok. To je kao da stalno živite u 'zemlji čuda'. Svaki povratak s Balkana i odlazak nazad u Ameriku donosi mi dvostruki kulturološki šok i to baš bude lijepo, onako avanturistički", rekao je.

Otkrio nam je kojim se još projektima bavi. Pored Instagram kolaboracija, trenutno radi kao kreativni direktor na kratkom filmu produkcije Purple Duck.

"Paralelno razvijam muzički vizual kroz ples i pokret, čiju režiju i koreografiju potpisujem i evo zvanično, pišem i monodramu jedne 'gospoDŽe', a do kraja godine očekuju me još dva filmska igranja. Umjetnički sam trenutno 'razvučen' između filma, plesa i monodrame. Mislim da je to najbolje tako sumirati", kazao je.

Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku. Razgovarali smo o tome smatra li da se ipak najteže dokazati u vlastitoj domovini te zbog čega ona "jede" svoju djecu.

"Može biti teško, kako zbog vlastitih očekivanja, tako i zbog tuđih. Ključ je dati ljudima prostora i podrške i spustiti ego. Mislim da bismo tada svi mogli cvjetati kod kuće. Problem je što često nema zraka za tu djecu pa odlaze da bi prodisali. Egzodusa je uvijek bilo, ali vjerujem da je vrijeme da otvorimo i taj prozor kako bismo rastjerali tu nametnutu zagušljivost. Trebamo napraviti mjesta jedni za druge, jer na samom koncu smo zato svi tu zajedno. Domovina ne bi smjela biti prostor gušenja, nego disanja i tek tada prestaje da 'jede' svoju djecu", smatra.

Na pitanje da li bi se vratio u Bosnu i Hercegovinu ukoliko bi se stvorila prilika za stalni angažman, odgovorio je da ne vidi razloga zašto da ne.

"Bosna i Hercegovina je moja matična država u kojoj je i ta ljubav i strast prema poslu krenula. Također bi mi bilo iznimno zadovoljstvo i čast raditi s kolegama uživo", rekao je Goran Popović na kraju razgovora za Klix.ba.