Ljubav prema poslu
164

Animator Dino Brljevac: Bez obzira koju masku nosite, najvažnije je da izmamite dječiji osmijeh

Piše: E. M.
Dino Brljevac
Dino Brljevac
Dvadesetsedmogodišnji Zeničanin Dino Brljevac po zvanju je učitelj, a po svom zanimanju je Paja Patak, Minion, Djed Mraz i svaki drugi lik koji izmamljuje osmijeh na lica najmlađih građana Bosne i Hercegovine.

Brljevac je obrazovanje stekao u rodnoj Zenici, a uporedo je bio i dugogodišnji član Dječije omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta. Ljubav prema pozorištu pokušao je kompletirati i upisivanjem na Akademiju scenskih umjetnosti, no kako mu to nije pošlo za rukom u Zenici je diplomirao na Odsjeku za razrednu nastavu. 



Želja da se bavi onim što voli dovela ga je do funkcije event menadžera u Multiplexu Ekran Zenica gdje osmišlja radionice i zabave za najmlađe sugrađane.

"Sve je počelo prije osam godina kada sam bio na Boračkom jezeru u sklopu Ninja akademije. Nakon toga su prvo uslijedile uloge Djeda Mraza, a zatim i drugih likova. Kako je vrijeme prolazilo, dolazili su crtani filmovi, s njima i novi likovi, ali i maskote koje sam oblačio i koje i danas oblačim kako bih obradovao najmlađe sugrađane", govori Brljevac na početku razgovora.

Iako je maskota mnogo, njemu je najdraža ona od koje se i najviše umori - uloga Djeda Mraza.

“Zbog povjerenja koje dobijete od djece najbitnije je da za svaku ulogu date svoj maksimum. Meni se nikada nije dogodilo da mi je dijete zaplakalo u krilu, a njihove želje su nevjerovatne. Drago mi je kad vidim tu djecu, nasmijanu i kada me gledaju svojim iskrenim očima kao osobu koja ispunjava njihove želje. Jednostavno, osjećaj je neopisiv iako je period novogodišnjih praznika izuzetno iscrpljujući. Svu snagu i energiju crpim iz njihovih osmijeha”, dodaje Brljevac.

O ekonomskoj koristi nikada nije razmišljao. Kako kaže, na djecu su svi slabi, pa i on koji često svoj novac daje da bi dobio osmijeh.

“Posao koji radim može se isplatiti, a da bi se postigla isplativost treba postaviti standard. Naravno, kada govorim o standardu govorim o prihvatljivosti usluge, mada ponekad novac nije ni bitan kada imate priliku usrećiti nekoga ko nikad nije vidio Mašu ili Medu i ko nema priliku da sebi priušti ovu vrstu zabave. Uvijek mi je draže raditi event u nekom manjem gradiću nego u većim gradovima BiH, jer djecu je lakše animirati. Sve im je ‘novo’ jer ne žive u metropolama gdje se zabave za djecu realizuju na sedmičnoj bazi na više mjesta", pojašnjava naš sagovornik.

Trenutno živi u Zenici i uprkos svim problemima ne planira napuštati državu. Iako se ovakva vrsta posla u svijetu mnogo više cijeni, mišljenja je da se i ovdje može napraviti dobra priča, ali da treba napredovati i razvijati pedagoške i animatorske vještine.

"Ispunjavaju me porodica i ljudi koji me okružuju i podržavaju, tako da ne bi bilo smisla napustiti to sve i otići u utopiju Njemačku. Ja sam jednostavan čovjek i nije sad da imam neki veliki plan, ali znam da ću se u narednom periodu aktivirati da steknem i mađioničarske vještine jer je i to polje jako popularno u animatorskom svijetu. Nisam ni svoju struku zaboravio, ali još uvijek ne znam gdje će me život odvesti. Sve je to usko vezano i to me raduje, da kroz svoje učiteljsko znanje mogu i dalje razvijati svoj talent i baviti se ovim čime se bavim”, zaključio je Brljevac na kraju razgovora.