Tanja Ribič, slovenska glumica i Đurina supruga o borbi njene majke s koronavirusom
"Kada je riječ o koronavirusu, iz iskustva svojih najbližih mogu reći da starost nije toliko važna, koliko je važno da je kod osobe koja je zaražena dobar imunitet. Moja mama je u decembru imala tešku upalu pluća i sve simptome koronavirusa, ali se tada o tome ništa još nije govorilo ni znalo. Mogu nekako laički zaključiti da je ona već tada prebolovala koronu i da je stekla neki imunitet", priča nam Ribič.
Njena mama je, kaže nam, bila u jednom staračkom domu u Sloveniji, u kojem je blizu 40 korisnika preminulo od posljedica uzrokovanih koronavirusom.
"Preminuli su korisnici staračkog doma koji su bili u teškom zdravstvenom stanju. Moja mama spada u rizičnu kategoriju, bojala sam se da to neće dobro podnijeti. Kada sam saznala da je pozitivna na koronavirus, bila sam u Engleskoj zbog poslovnih obaveza. Kad sam se vratila, nismo mogle biti zajedno, ja se nisam mogla testirati, bila je to prava drama. NIsam mogla spavati, agonija je trajala šest sedmica, bilo me je strah loših vijesti", prisjeća se Ribič.
Njena mama se, nastavlja, četiri puta testirala i sva četiri puta je bila pozitivna na koronavirus, tek nakon šeste sedmice stigle su dobre vijesti, bila je negativna.
"Mama uopće nije znala da je pozitivna na COVID-19, nismo joj htjeli govoriti, jer smo znali da je optimizam jako važan za imunitet, bilo je važno da psihički ostane jaka", iskrena je glumica.
Jedini simptom koji je imala, dodaje, bile su stomačne tegobe.
"To je bilo sve od koronavirusa. Moja mama je srčani bolesnik, imala je moždani udar i ima visok pritisak, a ipak nije imala teške tegobe zbog korone. Preventivno sam joj davala homeopatske lijekove za dizanje imuniteta i D vitamin, jer je ustanovljeno da je D vitamin kod korone jako bitan. U tom staračkom domu ljudima su počeli davati D vitamin, a iz pouzdanih izvora sam saznala da je francuska vlada besplatno dijelila ljudima homeopatske lijekove", otkriva nam Ribič.
Spas vidi u prirodi i duhovnoj hrani.
"Treba paziti kako se živi, koliko se spava, kako se jede, tada će nam ovaj virus biti smiješan. U suprotnom, kad se zatvaramo, ne krećemo se, nezdravo se hranimo, onda smo još lakši plijen, ne samo za ovaj virus nego za svaku vrstu bolesti. Jedini spas je priroda i duhovna hrana. Vratimo se prirodi i samosnadbijevanju, kulturi koja se zanemaruje. Zatvarati se u kuću i gledati televiziju ravno je samouništenju", poručuje Ribič.
