Stanković: Prije 14 godina imao sam depresivni napad tokom kojeg dva dana nisam spavao

"Reakcije koje su došle do mene više su nego dobre. Činjenicu da sam napisao knjigu o svojoj borbi s depresijom mnogi ljudi koji imaju sličnih problema doživjeli su kao mogućnost da i sami priznaju okolini šta ih muči. Prvi korak bio je da se jave meni ili e-mailom ili na društvenim mrežama ili licem u lice jer očigledno to imaju potrebu izbaciti iz sebe, a drugi će, nadam se, biti priznanje bližnjima i odlazak k liječniku onih koji se još nisu odlučili za to. Uglavnom, ljudi me zaustavljaju na cesti s potrebom da priznaju svoje psihičke tegobe. Ja ih sigurno ne mogu izliječiti, ali možda im mogu naznačiti put kako to napraviti", rekao je za Večernji list.

Također je naveo da depresija ima hiljadu lica i da su neki ljudi koji malo znaju o bolesti izrazili su sumnju u to da on govori istinu jer smatraju da depresivni ljudi ne mogu ustati iz kreveta.

"Ne, to nije pravilo, premda nažalost ima i takvih slučajeva. Drugi ljudi sumnjaju u depresiju kao bolest jer misle da se depresivna stanja mogu prevladati snagom volje. Uglavnom, kad bih mlađim ljudima pokušao opisati najgore simptome depresije kod sebe, rekao bih da se radi o osjećaju teške gripe i konzumacije loše trave ili jakog pijanstva. Za one konzervativnije mogu nabrojiti nemir, tremor ruku i nogu, nedostatak koncentracije, nesanicu, potpuni nedostatak teka i jak strah", kazao je.

Otkrio je koja mu je depresivna epizoda bila najgora i šta mu je, pored lijekova, pomoglo da prebrodi najgore trenutke.

"Prije 14 godina imao sam najjači depresivni napad (dakle, to nije bio napad panike) tokom kojeg dva dana nisam mogao spavati, nisam mogao komunicirati s ljudima dulje od minutu - dvije jer se ne bih mogao koncentrirati na ono što govore, ruke i noge povremeno su mi se bezrazložno tresle, nisam imao volje za kretanje, ustajanje iz kreveta, za bilo kakvu aktivnost... Kada je to potrajalo tri dana, znao sam da moram otići k liječniku, jer živjeti tako bilo bi prava muka. Nakon početne dijagnoze koja je glasila srednje težak slučaj depresije, krenuli smo s farmakoterapijom i, malo pomalo, rezultati su počeli dolaziti za dva mjeseca, da bi tek nakon šest mjeseci prvi put došao u situaciju da sam cijeli dan dobro. Osim toga, meni je za prevladavanje depresivnih stanja tjelesna aktivnost, poput trčanja, teretane ili nečeg sličnog, uvijek dobrodošla, premda, kada mi je bilo najteže, nisam mogao ni vježbati ni trčati", ispričao je.