Nele Karajlić: Daleko sam od četnika, iskreno i istinski patim za svakom žrtvom 90-ih
"Jeste li Vi četnik po vlastitom razmišljanju", upitao je Stanković Karajlića.
"Daleko od toga. Pripadam onom dijelu srpskog naciona koji je bio protiv četnika, uslovno rečeno partizanski background. S tim što se sad pogled na četnike razlikuje iz Sarajeva i Beograda. Ja sad ne bih ulazio u to, ali što se tiče ovog koncepta u kojoj sam ja strpan kao četnik nema, naravno, nikakve veze".
Stanković je želio da odmah riješe dileme i počeo s prikazivanje fotografije na kojoj Karajlić pozira zajedno s Emirom Kusturicom dok nosi šajkaču i kokardu, a u pozadini se nalazi Vojislav Šešelj. Karajlić je rekao da je riječ o fotomontaži.
Potom je uslijedila priča o njegovoj izjavi "da u Sarajevo može samo tenkom doći".
"Ja sam 1992. otišao iz Sarajeva da ne bi vozio tenk. Da sam htio da vozim tenk, vjerovatno bi našli. Tad je bilo dovoljno tenkova, a malo vozača. Ja sam protiv svakog oružja, protiv svake upotrebe sile, po mojoj filozofiji koja mene u životu vuče samo je izbjegnut rat dobiven rat. Čim rat počne, svi su izgubili", objasnio je Karajlić.
"Moj čin odlaska je na neki način bio moj pokušaj da ostanem pacifista kao što i jesam u svom životu", rekao je.
Navodi da je imao više razloga zašto je napustio BiH. Jedan od razloga zašto je napustio Sarajevo, Nele je naveo izbore koji su održani 17. novembra 1990. godine, kada su nacionalne stranke pobijedile. Smatra da ne bi preživio rat da je ostao u Sarajevu.
"Ja ako dolje ostanem, ja neću moći da preživim duže od 15 dana, jer moj jezik ne bi mogao da sluša sve ono što se dolje dešavalo. Ja sam imao opciju da ostanem i da me nema za 15 dana. Druga opcija je bila da odem na Pale i vidim ima li neki prazan tenk. I treća opcija je bila da nestanem i odem u Beograd", objašnjavao je Nele.
"Ja sam u skladu sa svojim moralnim načelima i pacifitstičkim pogledom na svijet otišao u Beograd", poručio je Nele.
Nele je prije prelaska na drugu temu želio jo istaknuti da iskreno žali za svim žrtvama rata i ljudima koji su, kao on morali napustiti svoje domove.
"Ja nikada o ovome nisam javno pričao niti sam ikad govorio u kontekstu stradanja. Ja iz pijeteta prema svim žrtvama devedesetih godina ne želim to da spominjem, ja podrazumijevam ili bi ljudi trebali da podrazumijevaju da ja iskreno i istinski patim za svakom žrtvom od tih 100 i nešto hiljada žrtava devedesetih godina, a još više patim za svakim od tih milion i nešto koji su morali kao ja da promjene mjesto boravka", objasnio je.
Poslije toga, voditelj ga je upitao da li je Zabranjeno pušenje i Top lista nadrealista najvažnija stvar koju je napravio u svom životu, na šta je Nele odgovorio da nije, jer smatra da je najvažnije što je napravio opera "Dom za vješanje" reditelja Emira Kusturice. Razgovor su nastavili o punku i kulturi koja je bila u vrijeme Jugoslavije te da bi volio ponoviti susret sa Sejom Sexonom i doći u Sarajevo.
