Ida Prester emotivnom objavom prisjetila se bake iz Zenice: "Bosanska duša, smijeh i kad je najteže"

Kako je navela, baka se iz rodne Zenice ranih 1930-ih preselila u Zagreb. Radila je u banci, svirala violinu i pjevala, a oduvijek je voljela modu i pazila na izgled.

"Danas bi slavila 115. rođendan. Najdraža moja baka Ana, žena koja me odgojila. Baka se iz rodne Zenice preselila u Zagreb ranih 1930-ih. Radila je u banci, svirala violinu i prekrasno pjevala. Oduvijek je voljela modu, pazila na šminku i frizuru, uvijek bila prava dama. Kao klinka sam satima kopala po njezinom neseseru i isprobavala bakine ruževe. Moja hipi mama nije imala ni jedan", navela je.

Ida i njen brat Janko nisu išli u vrtić, nego ih je čuvala baka, jer djeda već dugo nije bilo. Da ih zabavi, smišljala je različite načine pospremanja kuće, pa su djeca brisala prašinu iz uglova ormara, češljala rese na tepihu i miješala kreme za kolače.

"Brat Janko i ja nismo išli u vrtić. Dide već dugo nije bilo, baka nas je sama čuvala. A da nas zabavi, smišljala je najrazličitije načine pospremanja kuće. Brisali smo prašinu iz kutova ormara, češljali rese na tepihu malim prstićima, miješali joj kreme za kolače. Danas mi je jasno kakav je to genijalan pedagoški trik bio. Obožavali smo je. I ona nas", dodala je.

Dodala je da danas s porodicom živi u kući koju su započeli baka i djed Đuka te da vjeruje da su ljudi živi onoliko dugo koliko žive uspomene na njih.

"Bila je draga, vesela, omiljena među svima. Pjevala je u zboru, putovala sa svojim Društvom ljubitelja cvijeća, imala divnu i dugu starost. Vitalna gotovo do posljednjeg dana.
Umrla je u 101. godini. Jetra joj je otkazala i sve je bilo gotovo u nekoliko mjeseci. Već pred kraj, kad smo znali da nema pomoći, došla sam do njezina kreveta i šapnula joj, da je malo razveselim: 'Bakice, sad ćeš ti nama ozdraviti. Imam ja za tebe jednog super dedu od moje frendice.' 'Koliko ima godina?', pitala me jedva otvarajući usta. 'Osamdeset', kažem. 'Ma to ti je, Idice, za mene već prestaro.' Nasmiješila se i pogledala me vragolasto onim svojim divnim plavim očima. To je posljednji razgovor koji pamtim s njom. Bosanska duša. Smijeh i kad je najteže", navela je.

Prester je opisala i posljednji razgovor koji pamti s bakom.

"Puno sam toga naučila od svoje bake. Ona mi je postavila svijet. I napravila je to baš kako treba. Ako postoji neka druga dimenzija, nadam se da je tu negdje blizu. I da joj je drago kad nas vidi sve zajedno u kući dide Đuke. U kući koju su njih dvoje započeli, a mi nastavljamo. Bake Ane često se sjetim. Mislim da su ljudi živi onoliko dugo koliko žive uspomene na njih u drugim ljudima. Zato ovo i pišem. Da znate svi da je jednom postojala jedna divna žena. Da je imala najljepše plave oči, zvonki sopran, profinjen modni stil i smisao za humor koji je nije napustio ni na samom kraju. I da je iza sebe ostavila puno sjaja i topline. Sretan ti 115. rođendan, bakice moja", zaključila je.

Dodala je da danas s porodicom živi u kući koju su započeli baka i djed Đuka te da vjeruje da su ljudi živi onoliko dugo koliko žive uspomene na njih.