Hanka Paldum o vremenima izobilja: "Kupovali smo svakakve gluposti, samo da potrošimo marke"

Prisjetila se da su izvođači u vrijeme velikih tiraža ploča svakog mjeseca dobivali tantijeme.

"Fino se zarađivalo, moram priznati. Tada smo od prodaje nosača zvuka dobivali tantijeme svaki mjesec. I to su stvarno bili veliki novci, naravno, za one koji su prodavali velike tiraže", rekla je.

Ispričala je da zbog obaveza nekada nije ni znala koliko novca ima.

"Meni se znalo dogoditi da odem u banku, podignem novac, donesem tu kovertu, negdje je stavim i ne otvorim. Ne znam ni koliko je unutra. Pa sljedeću... Onda nakon nekog vremena pogledam i pomislim: 'Bože, koliko mi je to novca leglo!' Jer mi smo bili toliko opterećeni poslom. Važno je bilo da se pjeva, novca je bilo stalno", rekla je pjevačica.

Prisjetila se i turneje po Njemačkoj s Mišom Kovačem i Kićom Slabincem, kada su na pumpama kupovali stvari koje im nisu trebale.

"Putujući po Njemačkoj, stajali bismo na benzinskim pumpama i kupovali svakakve gluposti. One mrtvačke glave u koje se stavi cigareta pa dim izlazi kroz oči. Takve neke suvenire koji nam zaista nisu bili ni bitni, ali samo da potrošimo marke", ispričala je.

Kako kaže, njemačke marke im tada nisu mnogo značile.

"Te marke nam nisu mnogo značile jer smo u Jugoslaviji u to vrijeme toliko zarađivali da nam te marke ništa nisu značile", kazala je.

Danas novac troši promišljeno.

"Ako smatram da na nešto treba potrošiti, ne razmišljam i ne žalim. Odmah to odlučim. Ako smatram da mi nešto ne treba, ne treba me niko nagovarati", rekla je.

Dodala je da su honorari u muzici neizvjesni i da zato treba štedjeti.

"Kad se ima, čovjek se može malo opustiti. Kad se to malo stanji, onda počnemo štedjeti i razmišljati. Naši honorari su neizvjesni i nemamo nikakvu garanciju da ćemo svaki mjesec imati određenu svotu. Nekad dođe hrpa para, a nekad ne dođe ništa", objasnila je.

Kako kaže, zaradu treba rasporediti racionalno i ostaviti "crni fond negdje u šteku, za ne daj Bože".