Blanka Vlašić o roditeljstvu: Trudim se naći neki balans u postavljanju granica, svaki dan učim zajedno sa sinom

Naime, u razgovoru se prisjetila i kako je njen izraženi takmičarski duh dolazio do izražaja još u osnovnoj školi, a podijelila je i svoje stavove o javnom iskazivanju vjere.

Govoreći o odgoju sina, koji će uskoro proslaviti četvrti rođendan, Vlašić je priznala da i sama svakodnevno uči te da joj je najvažnije pronaći mjeru između pravila i slobode.

"Trudim se naći neki balans u postavljanju granica, ali i balans da dopuštam svom djetetu da se razvija u autentičnog čovjeka kakav je on, i izazovno je, naravno. I mislim da će se svaki roditelj složiti koliko je teško naći taj fini balans. Učim i ja, koliko on uči, toliko i ja učim, a eto, nekako putem učim. Koliko god knjiga pročitala i podcasta pogledala, uvijek shvatim da svaki dan iznova učim i rastem zajedno s njim", kazala je za hrvatske medije.

Vlašić je poznata po izrazito takmičarskom duhu, a jednu anegdotu iz djetinjstva izdvojila je kao primjer toga kakva je bila još kao djevojčica. Prisjetila se kako je, kada bi gubila u društvenoj igri "Čovječe, ne ljuti se", jednostavno odlučivala prekinuti igru.

"Kad sam bila mala, možda sam bila prvi razred osnovne i igrali smo 'Čovječe, ne ljuti se' i onda kad bih ja krenula gubiti, ne igramo više, gotovo, zatvara se igra. Onda je mama to vidjela i kaže tati: 'Neće se nitko htjeti družiti s njom', a onda je tata rekao: 'Pusti, kad si ti vidjela sportaša koji voli gubiti'", ispričala je kroz smijeh.

Iako je s godinama naučila prihvatati poraze, priznaje da joj oni nikada nisu postali laki. Ipak, iskustva iz vlastitog odrastanja nastoji iskoristiti kako bi sinu pomogla da se lakše nosi s izazovima i eventualnim negativnim reakcijama okoline.

Istakla je da ne želi da Mond zbog njene prepoznatljivosti osjeća dodatni pritisak, zbog čega joj je važno da izgradi samopouzdanje i otpornost.

"Ono što mogu je nastojati ga osnažiti da bude rezilijentan, da ako se dogodi neko negativno iskustvo, ne bude nešto što će njega slomiti. Jer ja kad sam bila mala, u školi su i mene zadirkivali, imala sam razne nadimke zbog svoje visine i zbog svoje mršavosti, pa isto me to nije slomilo. Nekako kroz sport sam razvila neku otpornost i neko samopouzdanje zbog čega sam se puno lakše nosila s mišljenjima okoline i to me držalo kroz život", otkrila je.

Vlašić se osvrnula i na javno iskazivanje vjere, navodeći da joj je drago što sve više javnih osoba otvoreno govori o svojim uvjerenjima i ne strahuje od mogućih osuda.

"Meni je općenito jako drago vidjeti ljude u javnom prostoru koji se ne boje, koji se ne boje reći u što vjeruju i ono što su oni i da se ne boje da će to netko krivo shvatiti ili da će biti nekakvih osuda javnih mišljenja. Na kraju krajeva, ako govoriš ono što jesi, ako govoriš svoju istinu, što u tome može biti loše? Treba biti hrabriji malo u svemu, a nekako se svi bojimo što će netko drugi reći, što će komentirati", poručila je.