Jedan od razloga zašto su cifre zabilježenih prirodnih katastrofa ovako zastrašujuće visoke jeste što u posljednjih nekoliko godina imamo više mogućnosti praćenja i bilježenja svega razarajućeg što se dešava u svijetu. No, uprkos tehnološkom napretku koji omogućuje praćenje i snimanje, broj uragana, poplava, požara, zemljotresa i drugih prirodnih nepogoda u posljednjih 30 godina porastao je nevjerovatnom brzinom.
Činjenica jeste također i to što je intenzitet razaranja nedavnih katastrofa znatno jači i što one sa sobom odnesu veliki broj žrtava i ostavljaju teške posljedice na svjetsku ekonomiju. Podaci Crvenog Križa potvrđuju da su ljudi češće prisiljeni seliti zbog prirodnih nepogoda nego zbog ratnih razaranja. Iako broj i jačina prirodnih katastrofa iz dana u dan raste, budžeti međunarodnih organizacija koje potpomažu žrtve ovih događanja i kojima se finansira rekonstrukcija razorenih područja, do sada je uspiijevao pokriti načinjenu štetu
Svjetska banka, osnovni izvor finansijske i tehnološke pomoći za rekonstrukciju i razvojne projekte, u poređenju sa stanjem od prije deset godina znatno je oslabila. S druge strane, budžet Komisije za izbjeglice pri UN-u porastao je za 62% od 1990. godine. Iako se čini da je to pozitivan podatak, ako se pomisli da bi do 2010. 50 miliona ljudi moglo napustiti svoje domove zbog prirodnih katastrofa i nastaviti život kao izbjeglica, onda taj novac sigurno neće biti dovoljan.
No, iako su navedeni podaci prilično zastrašujući, postoji još jedna podmuklija katastrofa koja bi, kao posljedica svega navedenog, mogla ugroziti milione života. Nakon nastalih prirodnih katastrofa koje nas u budućnosti očekuju, nakon izbjeglica, zbog rekonstrukcije razorenog područja, novac iz postojećih izvora predviđenih za te potrebe neće biti dovoljan. Logičan korak svake državne uprave bit će onda uskraćivanje sredstava za održavanje javnih dobara. Javna dobra podrazumijevaju saobraćaju signalizaciju, preventivne vakcinacije i tomu slično.
Zbog zapostavljanja ovih, kako se možda na prvi pogled čini, sitnih obaveza, moglo bi doći do ekspanzije nove problematike koja bi postepeno, ali svakodnevno odnosila svoje žrtve.
