"Volimo naše muškarce, kuhamo, čistimo, imamo nastupe i lijepe smo"
U BiH se vrlo malo zna za vas, pa nam za početak recite ko su "Las Balkanieras" i šta rade na sceni?
- Las Balkanieras su Balkaniera Mediteranovich, La Donna Bosanchera i Miss Russia, to znači Dalmatinka, Bosanka i Ruskinja. Volimo naše muškarce, kuhamo, spremamo, čistimo, peglamo, imamo nastupe, fićukamo i lijepe smo.
Vašu muziku nazivaju trash mješavinom tradicionalne muzike ovih prostora i Rusije s hip-hopom, elektronskom muzikom, reggaeom i tri tačkice. Kako vi definišete svoju muziku?
- Remix, bevanda, koktel toga nešto svega. nazvali smo ga "trashpop", jer je definicija malo teža, pošto tu svega i svačega ima. Balkan-dancehall će biti mislim, najjednostavnija definicija. Surađujemo s cijelom Evropom pa čak i svijetom, da li je to Angolan Kuduro ili škotski ska-reggae, nema veze, jer sve povezujemo s Balkanom i našem korijenu. Tako je nastao taj neki naš stil.
Split, Prijedor, Moskva. Kako ste se vas tri koje dolazite iz različitih područja okupile i osnovale band?
- Našle smo se u Njemačkoj, gdje i živimo. Znamo se dugo, dosta tih recepata smo izmjenile i blebetale o muzici. Tako smo odlučile da malo krenemo u tu kreativnost pa da isprobamo, i, eto, nekako funkcioniše. Uvjerile smo se u to na splitskom festivalu prošle godine.
Iako ste obradile i Kalinku, većina pjesama je na ex-yu jezicima. kako se Lidija snalazi u tome?
- Ma, kako da se ne snalazi?! Zna, naučila se i druge šanse nema. (smijeh)
Radite sa reggae producentom Pionearom. Otkud ta saradnja i koliko ste zadovoljne?
- Pionear nam je "Boss", leksikon i na neki način tata. Nema boljeg. Znali su se Balkaniera Mediteranovich i on malo duže već iz stari' dana, pa za ovaj projekt nam je bio i najbolji i najljepši, a i nudio nam je najviše para.
Kažete da vam je moto "sve se moze globazirat, sve je import-export baza". Prilično neobičan i realan moto u eri kada se većina bandova bori protiv globalizacije...
- O tome se i baš radi. Mi radimo parodiju na to sve. Izmiksani smo svi, miksani su nam ukus, porijeklo, mentalitet, muzika... Zašto to da ne pogledamo malo s druge perspektive? Pogotovo mi koji živimo u Njemačkoj, vidimo šta se radi na Balkanu i šta u "restu" Evrope, pa haj' da se poigramo malo. Od svega najbolje, je l' tako?
Za festival u Splitu preporučila vas je Danijela Dvornik, a u pripremi intervjua ste mi kazali da se za sve mogu njoj obratiti. Gdje je ona čula za vas i da li vas sad možda predstavlja na ovim prostorima?
- Tako je od početka: internet, internet. Vidjela je naš spot "Ćiribiribella" na internetu pa nas je pozvala na kafu kod sebe, i tako je istorija krenula.
Svirate mnogo van ovih prostora, kako vas tamo prihvataju?
- Da li su to Pariz, Berlin, Toronto ili Ljubljana, nekako smo im egzotične, svjetska muzika se okreće malo prema istoku, vole nas, izluđuju nas na nastupima, al' i mi njih.
U aprilu imate turneju po Hrvatskoj, a nastupićete i u Banja Luci. Zašto vas više nema u BiH?
- Ne znam, što nas ne zovete? Mi smo tu gdje nas ljudi traže.
Vi ste porijekom iz Prijedora. Koliko često posjetite taj kraj?
- Tu smo dosta. Ima Pionear dobro brzo auto pa se dosta šetamo po Dalmaciji, Bosni pa čak Srbiji. Ma, cijeli Balkan, nema ništa do naseg zraka.
U kojoj ste fazi s albumom i imate li već ime albuma?
- Album je gotov, trenutno se radi zadnja obrada. Ime je još "top secret" al' vidjećete kad izađe.
Koliko pratite situaciju na ovim prostorima? Pratimo, pratimo. I mi smo tu…
Koga poznajete i cijenite sa ex-yu muzičke scene?
- Volimo mi sve, da li je to Severina, Plavi orkestar, Joksimović, Edo Maajka ili Brena. Muzika je muzika.
Ko su vam uzori na svjetskoj muzičkoj sceni?
- Opet Severina i Brena, Queen Latifah, Bob Marley, Britney Spears, Michael Jackson ...
Šta mislite o Eurosongu i da li biste se ikad prijavile za takvo takmičenje?
- Zašto ne? Eurosong ima dugu tradiciju, a tradicija je tu da se ponovo definira, pa da vidimo.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
