Virtuzoni maestro električne gitare Joe Satriani je na svjetskoj muzičkoj sceni debitovao sa albumom 1986. godine, kojeg je sam objavio i postao najprepoznatljiviji gitarist svog vremena. Zaslužno je izborio mjesto uz najveće virtuoze i majstore rock gitare. Kao instrumentalni umjetnik na polju kojim dominira pop, Satrianijeva dostignuća još su značajnija. On je jedan od najuspješnijih rock instrumentalista u recentnoj istoriji, prodaje milione albuma i puni koncertne dvorane diljem planete.
Joe Satriani rodio se u Westburyu, država New York, i počeo je svirati gitaru s četrnaest godina. Do 1971. godine već je poučavao druge. Jedan od njegovih učenika bio je i Steve Vai. Joe je studirao s dvojicom majstora modernog jazza, gitaristom Billyem Bauerom i pijanistom i kompozitorom Lennijem Tristanom; četiri godine kasnije preselio se na Berkeley u Kaliforniji, gdje je započeo desetogodišnju karijeru poučavanja gitare studentima poput Davida Brysona (Counting Crows), Kirka Hammeta (Metallica), Larrya LaLondea (Primus), Charliea Huntera i drugih.
U oktobru 1987. godine izdavačka kuča "Relativity Records" objavila je Satrianijev drugi album, "Surfing With The Alien" koji je prodat u više od milion primjeraka samo u Americi i doveo je Satrianija na naslovnice časopisa poput "Guitar Player", "Musician", "Guitar World" te na desetke drugih međunarodnih publikacija.
"Surfing With The Alien" bio je ključan trenutak, u kojem se vidio njegov fantastičan raspon talenta kao autora, izvođača i producenta. Kasnije je, taj album postao najušpjesniji instrumentalni rock album, od albuma "Wired" Jeffa Becka.
Nakon susreta s Joeovim bendom u njujorškom Bottom Lineu, Mick Jagger ga je angažovao kao gitaristu na svojoj prvoj solo turneji. Satrianijeva vještina privukla je i "Deep Purple", pa je postao glavni gitarist benda na turnejama po Europi i Japanu 1994. godine. 1996. godine, u sklopu "G3" turneje na kojoj su nastupali Joe Satriani, Steve Vai i Eric Johnson, odrzana su 24 koncerta za 90 000 obožavatelja diljem Sjeverne Amerike. Ta turneja zabilježena je na "G3 Live In Concert" albumu i video zapisu. Joe se 1997 godine udružio s velikim jazz gitaristom Patom Martinom i snimio dvije kompozicije: "Ellipsis" i "Never and After". One su izasle na Martinovoj hvaljenoj zvjezdanoj kolekciji "All Sides Now" (Blue Note) te su uključene u drugu "G3" ljetnu turneju na kojoj su nastupali Steve Vai, Kenny Wayne Shepherd i Robert Fripp.
[SLIKA]1[/SLIKA] Jose Feliciano
Jose Feliciano je do svoje dvadeset i treće godine pet puta bio nominiran, a dva puta i osvojio nagradu "Grammy" za svoj album "Feliciano!". Svirao je diljem svijeta i snimao pjesme na četiri jezika. Tokom svoje karijere nekoliko puta se pojavljivao u epizodnim ulogama TV serija "Kung Fu", "Macmillan and Wife" te "Chico and the Man".
Njegove tri ključne pjesme su: 1) "Light My Fire", koja je bila na prvim mjestima top ljestvica 1968. godine, i prema kazivanju izdavača danas je klasik upravo zbog Joseove interpretacije; 2) "Che Sera", mega uspješna u Evropi, Aziji i Južnoj Americi, te naravno, 3) "Feliz Navidad", božićna pjesma koja se već tradicionalno pjeva diljem svijeta za blagdane.
Čak ju je i ASCAP (Americko društvo muzičara, autora i izdavača) uključilo među 25 najboljih blagdanskih pjesama stoljeća. Feliciano je spajao generacije i kontinente, a u isto vrijeme naglašavao kulturnu raznolikost i međusobno prihvaćanje. Odigrao je cameo ulogu u "Fargu", filmu koji je 1995. godine bio dobitnik "Oscara". Tada je izveo pjesmu "Let's Find Each Other Tonight", u kojoj je iskazao svoju autorsku originalnost.
Jose je bio prvi muzičar koji je ikad stilizirao nacionalnu himnu i javno je otpjevao. To se desilo 7.oktobra a 1968. na "Tiger" stadionu tokom pete utakmice bejzbolskog prvenstva, između Detroit Tigersa i St. Louis Cardinalsa. Bio je to prvi put da je himna postala pjesma na Top 40 ljestvici.Tokom godina Jose je postao dio mnogih istorijskih događaja i uspješno je dijelio pozornicu sa mnogim svjetskim velikanima.
