INTERVJU / Sejo Sexon: Sapunice su najžešći tektonski poremećaj koji može zadesiti porodicu

Dobra mi je ta neka sinergija spota i mislim da je spot dobro legao na muziku i obratno. Mislim da je dao dodatnu boju pjesmi. Vjerovatno su se mnogi ljudi prepoznali u njoj. Ja sam, iz svog ličnog iskustva, svjestan činjenice da su sapunice najžešći tektonski poremećaj koji može zadesiti jednu porodicu. Pogotovo je srijeda kritičan dan, jer se, kao konkurencija, pojavljuje Liga šampiona. Kada bismo napravili statistiku kojim danom se raspadaju brakovi u BiH u posljednjih 10 godina, vjerujem da bi ih se 97 posto raspalo u srijedu.

Koliko sapunica pratiš?

Gledam "Sulejmana Veličanstvenog", jer ima dosta historijskih ličnosti. Čak su neke od njih dosta vezane i za Sarajevo, poput Bali-bega, kod nas poznatijeg kao Bali-beg Malkočević, koji je podigao jedan od prvih mostova i jednu od prvih džamija u Sarajevu. Tu je i Husref-beg, o njemu ne trebamo ni govoriti. Serija, iako je sapunica, ima dosta ozbiljan consulting sa stručnjacima za tursku historiju. Vidi se koliko je tih saradnika učestvovalo u scenariju, koji su stvarno davali neke važne i bitne historijske činjenice na kojima je serija građena. Ono što je meni najinteresantnije je to što su stvarno pogođeni ti odnosi i etikecija na dvoru, odnosi muškarca i žene i odnosi prema stanovnicima. Iz toga se može iščitati koliko je to bila napredna država i koliko se pazilo na zakone i neki red, pogotovo kada to uporedimo sa današnjim vremenom.

A šta je bilo sa tvojim studijem historije?

Završio sam ga. Čak sam imao i prvi posao u struci, prije nekih mjesec dana. Na Mediafestu u Rovinju sam bio medijator i dao osnovne podatke i činjenice o historiji i razvoju grada. Uspio sam i iskoristiti diplomu i jedan sam od rijetkih koji je radio u struci barem jedan dan.

Kakva je situacija sa daljim radom benda? Ima li novih spotova u pripremi?

Sada nema. Tek je izašao spot "Ti voliš sapunice". A CD je svakako dobar i ja sam zadovoljan njim, tako da mislim da su bar još tri-četiri pjesme vrijedne snimanja spota. Desetog oktobra u 10 sati je premijera albuma na specifičan način, u virtualnom svijetu. Što se tiče izdanja koja će ići u prodavnice, to je danas namijenjeno samo najžešćim fanaticima, koji su spremni dati neki dinar za bend. Vjerovatno će se za nekih mjesec dana pojaviti u prodavnicama.

Svirate gotovo 30 godina, a iza vas je 10 albuma. Odakle crpite ideje za provale i pjesme?

Ja uvijek kažem ono što mi je rekao Elvisov tata kada sam mu čestitao 30 godina braka, a on mi odgovorio: "Ma eto, Sula, šta da ti kažem... Da sam ubio čovjeka, već bi me pustili". Naša tehnika vezana je za taj mikrosvijet, što je ispao dobar izum. Uvijek imamo inspiracije, a ovo što radimo, uvijek, onako neskromno, poredimo sa CERN-om. Kada je atom pronađen, ljudi su mislili da nikada ništa sitnije neće naći, pa se već 50 godina istražuje sve oko atoma, ti razni bozoni i zozoni. Tako je nekako i s komšilukom. Misliš da si o njemu sve rekao na jednom CD-u, a ispadne da možeš cijeli život posvetiti studiranju mahale i komšiluka. Nama, nekim čudom, uspijeva i dan danas istraživati i otkrivati taj mikrosvijet, baš kao i onim Švicarcima s atomima. To je mjesto iz kojeg uvijek možeš povući neke inpute.

Mi smo, na početku karijere, bili dosta potcjenjivani zbog toga, jer su u igri bile velike teme opjevane na veliki način, nekom hermetičnom i veličanstvenom poezijom, kako su to radili Ekatarina ili Bijelo dugme. To su bili masivni i jaki stihovi, vrlo apstraktni i moćni. To je bila neka moda. Mi smo, zapravo, prvi počeli da kokošarimo i pričamo priče iz mikrosvijeta, što je, pogotovo u intelektualnim krugovima, doživljeno kao hendikep. Danas kad pogledaš, najteže je raditi sa takvom materijom, sa, uslovno rečeno, "malom temom" i nekim "malim ljudima", bez heroja i velikih riječi i događaja. To se ipak nekako više cijeni, jer se radi o velikim temama. Mi smo karijeru napravili na malim temama. Moje mišljenje je da male teme sadrže sve ono što sadrže i velike. Svi ljudski odnosi, koji postoje na nivou država i svjetskih sila, de facto se odvijaju i u komšiluku. Ono što je Clinton uradio sa Monicom Lewinsky, to je uradio i moj komšija Pero, taksista. Različite su samo doze, ali su relacije iste. Što bi Đoka Balašević rekao, princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Zar unutarmahalski odnosi nisu prilično oslabili u današnje vrijeme?

Je l'? Nisam primijetio. Danas se malo više radi. Socijalizam je bio sistem koji je prvenstveno štitio radnika, a danas ga štite njegov rad, odgovornost i profesionalnost. Prije se moglo uzeti bolovanje, zimovanje, ljetovanje, dječiji doplatak, razdvojeni život i bilo je milijardu tehnika spajanja raznih datuma. Kod nas je, hvala Bogu, zbog tri konfesije bilo stvarno mnogo važnih datuma, pa bi se 29. spojio sa Božićem, u to će i pravoslavni, a neđe se tu i Bajram zakotrlja. Tako da je bilo puno opuštenije vrijeme i nije se moralo toliko raditi da bi se živjelo dobro. Sistem je bio takav da je uvijek davao za pravo radniku i vjerovatno je bilo više druženja i vremena za druge. Danas, ako uporedimo sa Zagrebom ili Ljubljanom, a da ne govorim o zapadu, to je kod nas još uvijek čisti Meksiko. Nadam se samo da će takav način života preživjeti ovu globalizaciju. Činjenica je da društvo određuje svijest ljudi.

Jesi li se popisao?

Nisam još. Tek sam stigao u Sarajevo, ali očekujem popisivače svaki čas.