Sahranjen jedan od kreatora sarajevske muzičke scene Ruždija Metanović: Imao je srce umjesto digitrona
Svi govornici, njegovi bliski prijatelji, govorili su o Ruždijinoj dobroti, velikom srcu i ljubavi prema poslu. Istakli su da je sve radio s velikim entuzijazmom, da je bio vizionar i pravo osvježenje za sarajevsku muzičku scenu.
"Dom mladih je bio drugo Ruždijino srce. S ljubavlju je radio posao i otkako je 1981. godine došao ovdje, radio je zahtjevan posao. Uveo je novine i svaka tri dana su bila neka dešavanja u Domu mladih. Organizovao je stotine koncerata širom bivše Jugoslavije, turneje, gostovanja u našem gradu. Od nepoznatih je pravio poznate, od popularnih još popularnije. Bezbroj je poznatih imena koja su bili njegovi klijenti", rekao je Ljubo Pavlović, Ruždijin prijatelj i kolega.
Mirza Hajrović prisjetio se kako je Ruždiju upoznao u FK Željezničar kada je počeo trenirati u juniorima. Ruždija je bio golman i puno mu je pomogao, a zajedno su dijelili jedne golmanske rukavice.
"Bio mi je veliki brat i zaštitnik, nikome nije dao da me zadirkuje kada sam došao. Životni putevi su nam se spajali čudnovatim dešavanjima. Bili smo skupa na radnim akcijama, a potom sam kao student novinarstva pratio njegov rad. Nikada nećemo znati koliko je grupa spasio od raspada, pomirio sujeta pjevača i gitarista, utjecao na to da neko napravi dobar izbor. Utjecao je na nas da ne budemo ljubomorni jedni na druge kao bendovi, da pomažemo jedni drugima i da posuđujemo instrumente za nastupe i snimanja isto kao što smo on i ja dijelili rukavice", kazao je Hajrović.
Istakao je i kako je Ruždija u Domu mladih organizovao nešto što niko do tada nije - organizovao je Bal Roma u njihovim prostorijama.
"Šefovi su ga kritikovali, a kada se sve završilo događaj je imao veliki odjek i pohvale su stizale sa svih strana. Šefovi su mu tada čestitali", dodao je Hajrović istaknuvši kako su zahvaljujući Ruždiji u Sarajevu nastupale velike svjetske zvijezde poput Eltona Johna, benda Uriah Heep i Pitera Greena.
Amir Misirlić istakao je kako je Ruždija bio zaljubljenik u muziku koji je čitav život posvetio želji da predstavi neki novi bend ili neki novi album, uvjeren da je njegova misija na ovoj planeti da omogući ljudima da to čuju.
"Bio je vezan za Sarajevo i bio je svojevrsni zaštitni znak ovog grada da prosto nevjerovatno zvuči podatak da nije i rođen u Sarajevu. Rođen je u Nikšiću prije nešto više od šezdeset godina. Kao sedmogodišnjak dolazi u Sarajevo i desila se ljubav. Obostrana i na prvi pogled. Kao što je, na prvi pogled, bila i ljubav prema rock’n’rollu. Vrti se među tom prvom generacijom sarajevskih rokera, otkriva mehanizme koji pokreću taj cirkus i prije tridesete godine dobija priliku da postane organizator rock koncerata u Domu mladih. Desilo se to 1981. godine i od tada, pa sve do početka rata, imao je svoje prste u gotovo svakom nastupu koji se desio na sceni Doma mladih. A nema ko nije prešao preko te scene tokom tih desetak godina. To su vam one zlatne godine Doma mladih u kojima se svake subote hodočastilo ka platou Skenderije jer smo znali da će nam uvijek ponuditi nekoga koga vrijedi i poslušati i pogledati. Davao se bez ostatka pokazujući da ima urođenu manu. Većina menadžera u grudima ima digitron. On je na tom mjestu imao srce", kazao je Misirlić.
Njegov ratni prijatelj Milan Trivić kazao je kako je s njim dijelio "patnju i nadu, tugu i radost, ta imanje i neimanje".
"Ruždija je bio čovjek velike, iskrene duše, vedrog duha, s osmijehom na licu i uvijek blizu gitare. Kada je problem u pitanju, uvijek je mogao naći rješenje i nikada nije povisio ton. Uvijek je imao lijepu riječ za svakoga. Ruždijina misija bila je radost, ljepota i bogatstvo duha koji su nam rastjerivali tamne oblake", kazao je.
Emotivni i vrlo kratki govor na kraju je održala njegova kćerka Dženita koja se zahvalila ocu na svemu što ju je naučio, a prije svega ljubavi i poštovanju.
Ruždija je sahranjen u 13:45 sati na Gradskom groblju Bare.
