Ripper iz benda Pips, Chips & Videoclips: Egoistični smo i tašti, mislimo da je naše vrijeme posebno
Dubravko Ivaniš Ripper u razgovoru za Klix.ba govori kako je bend u posljednje vrijeme dosta aktivan s probama i nastupima te kako će pred sarajevskom publikom svirati pjesme različitog repertoara.
"Ono što je najbitnije je da bar jednom godišnje dođemo kod vas, bilo klupski, bilo festivalski. Sarajevo je ipak grad, a mi smo dečki iz grada. Nema puno gradova u regiji. Ja sam odrastao na tračnicama. Prvi put kad sam došao u Sarajevo '93. ili '94. godine sa bendom odmah sam prepoznao da sam na neki način kući. Nije to ni patetika, ni pretjerivanje, jednostavno bilo ko bilo gdje i neko sasvim različit od mene traži sebi poznato", kazao je Ripper, koji se kad dođe u Sarajevo druži sa bh. muzičarem Dinom Šaranom.
Komentarišući muzički stil benda, Ripper navodi kako su najvjerniji tome da se stalno mijenjaju i testiraju svoje granice. Kaže kako bi volio da su oni neki funk ili heavy metal bend, no kako on nije funk ili heavy metal pjevač.
Na upit o tome gdje se muzički najviše osjeća "svoj na svom", odgovara:
"Pa nigdje, u tome i jeste čar. Ne mogu nigdje zabiti glavu u pijesak i ostati na istom, tako da se stalno istražujem jer nigdje ja nisam kući. Svugdje ima puno boljih od mene, od muzike, tekstopisaca, a o pjevačima da ne govorim. Multifunctioning - tu sam se našao, tu sam dosta visoko plasiran, pogotovo u svom malom zaseoku ovdje oko Zagreba", kaže Ripper.
Ne vjerujem u inspiraciju, inspiracija je za djecu i amatere
Navodi kako ne vjeruje u inspiraciju niti određene zadate teme o kojima muzika treba da progovara. Smatra kako je inspiracija za amatere i za djecu te kako je ona prisutna u fazi muzičara koji prave pjesme dok još nemaju bend.
"Kad se to zarola, tada je inspiracija jedna mačka koju ne možeš uhvatiti za rep, pogotovo zato što ona više nije slučajan gost i neka lijepa djevojka, nego jedna prostitutka koju tražiš po cijelom gradu da je platiš".
Za sebe kaže kako je "tabula rasa", prazni papir, te kako u njegovom slučaju pjesma uvijek "sama sebe piše".
"Ponekad kad nešto želim reći u pjesmi, onda mi ona to ne da - od toga da moram raditi namjerne pravopisne pogreške do toga da se sve češće dešava da u pjesmi ne stojim iza onog što je napisano, niti bih u trenucima u kojima sam racionalan zastupao te stavove. Pjesma je, dok se piše, protiv tebe, ima svoj život i ja kao neki njen autor, što je kao što vidimo vrlo uvjetno, ne potpisujem to što sam tamo rekao".
Ističe kako je proces stvaranja jedan vrlo intuitivan proces u kojem je uvijek sukobljen sa drugim "ja" te kako su to uvijek poruke emocionalne, a ne političke prirode. Ne vjeruje u vrijednost pop muzike koja intenzivira dnevnu politiku.
Politika me prlja, to nisu teme koje oplemenjuju čovjeka
Dubravko Ivaniš Ripper je u braku sa pjevačicom hrvatskog benda Jinx Jadrankom Ivaniš Yayom, a u razgovoru za Klix.ba kaže da je sa svojom porodicom u posljednjih 15 godina napravio jedan mikrokosmos u kojem se što više nastoji izolirati.
Za sebe navodi kako nije atraktivan kao politički sagovornik jer ga ne interesuju politika i situacija u kojoj se naše društvo nalazi danas. Ističe kako ga politika na neki način prlja i ima negativan utjecaj na njega budući da ga takve teme ne oplemenjuju.
"Sa svim tim saznanjima i informacijama vjerujem da postajemo ništa, a ne nešto. Od toga se ne možeš odbraniti, ali moraš stalno učiti, čitati, istraživati. Ti znaš da je ulicu do tebe haos, ali insistiraš da u toj jednoj parnoj ulici, u njenim rukavcima gradiš sam sebe. Na taj način umanjuješ taj pritisak. Čim izađeš iz stana, ti s umočen u svijet kakav on jeste, a vjerovatno postoji razlog zašto se kroz to mora proći. Kad bih si mogao priuštiti kompletnu izolaciju, da sam npr. užasno bogat, da si stvorim virtuelni svijet i da ne moram izlaziti u realni, možda bi to isto otišlo u drugom smjeru, možda bih bio pravi kreten", kaže Ripper.
Kaže kako smo veoma egoistični i tašti te mislimo da je naše vrijeme neko specijalno vrijeme.
"Čitajući knjige od posljednjih 100, 200, 300 ili 500 godina, primijetit ćemo da su otprilike takav doživljaj imali možda i stari Grci. Ništa se tu specijalno ne dešava i ja se ne želim baviti pojedinačnim, nego općim, ako nešto od tog općeg mogu uhvatiti. Funkcija nas koji nešto stvaramo i prezentiramo ljudima je da budemo u službi općeg dobra, a našim participiranjem bismo ovaj svijet, takav kakav jeste, trebali učiniti bar malo boljim".
Vrijeme nedostatka ideala i inovativnosti
Komentarišući današnju muzičku scenu u kontekstu masovne produkcije i gubitka vrijednosti, kaže kako primjećuje nedostatak ideala, inovativnosti.
Ne misli kako su ljudi danas opterećeni novcem, već borbom za egzistenciju.
"Ne volim govoriti negativno, možda sam ja star ili ograničen pa ne mogu anticipirati šta će se desiti sa muzikom ubuduće, ali zaista ne prepoznajem pjesme danas za koje bih stavio ruku u vatru da će preživjeti sljedećih 15, 20 ili 25 godina. Stalno smo u retru, ne vidim inovaciju u muzici već dosta dugo, tako da je baš i ne konzumiram", kaže Ripper i dodaje kako je muzika na neki način posljedica našeg vremena.
"Meni se čini da vlada neka muzička kriza, ali opet, ko sam ja da kažem da je tako, meni se samo tako čini. Međutim, i da je tako i da ta kriza traje 30 ili 40 godina, to bi bilo značajno za naše živote jer su naši životi kratki, ali beznačajno za istoriju muzike. Dok Homo sapiens postoji, ljudi će se pronalaziti i uživati u muzici", kaže Ripper.
Navodi kako je u svojim promišljanjima skloniji okretanju ka budućnosti i razmišljanju o tome gdje mi kao čovječanstvo idemo.
"Zabitost u neke teme me izolira od istraživanja onoga što je zaista važno. Iako u konačnu istinu ne vjerujem, vjerujem u otkidanje komadića istine te da je to ono što je čovjek eventualno sposoban u svom životnom vijeku".
Njemačka se vraća: Neočekivan rast privatnog sektora, brojke iznad očekivanih
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
