Regionalne zvijezde o situaciji na rep sceni, zavirite u privatne albume iz arhiva

Zlatan Hajlovac, na sceni poznat kao Kontra, muzikom se amaterski bavi od 2005. godine. Počinje ozbiljnije raditi 2011. godine kada uz Frenkija, kojeg smatra mentorom, snima prve trake.

"Tada je na sceni bila zastupljena socijalna tematika i skromnost. Ako bi neko u pjesmi rekao da ima nešto što je skupo, većina scene bi ga kritikovala i ismijala", kaže Kontra.

Promjene na sceni, nove teme i muzika kroz prizmu autotunea

Teme su se, zaista, promijenile. Novije pjesme imaju kraće tekstove kombinirane s drugačijim beatom, što ih dosta razlikuje od "stare škole".

"Nema tu formule, a posebno ne kalkulisanja. Publika je oduvijek dobro reagovala na tekstove i teme u kojima može osjetiti nešto vjerodostojno. Čak i ako se radi o šaljivim tekstovima. Ili ti vjeruju ili ne. Tako je oduvijek", započinje priču Luka Tralić Shot.

Edin Osmić, poznatiji kao Edo Maajka, tvrdi kako je riječ o novom pravcu hip hopa čije je formiranje počelo još prije nekoliko godina u tami disko klubova. To razumiju i slušaju generacije koje tek dolaze, ali i neki od starijih.

"Prvo, oni repaju, a to ne mora za svakoga biti rep, ali srž svega što rade predstavlja repanje uz beat pjesme. Njihove poruke nisu poruke mržnje i nacionalizma ili antinacionalizma. To su pitki tekstovi za uživanje, za klubove i razbibrigu", rekao je Edo.

Remi kaže kako se slaže sa Edom te kako smatra da je riječ o novom pravcu repa koji je poprilično autentičan za Balkan, te smatra da na sceni ima mjesta za sve.

"Što se tiče kvaliteta, tu je dosta teško reći - naime, zašto bih ja pretpostavila da je muzika koju radi Elemental 'kvalitetnija' ili 'manje kvalitetna' u odnosu na bilo šta drugo? Bio bi to vrlo nadmen i nepošten stav", kaže Remi.

"Pa, kada sam ja počinjao, slušali smo Wu Tang i željeli smo da sve naše pjesme tako zvuče. Međutim, nama su tada starije generacije govorile kako Wu Tang nije pravi rep i kako treba da slušamo ono što slušaju i oni. Isto je i sada. Nema smisla govoriti da nešto nije rep, da nije muzika. Svako vrijeme donosi svoje", kaže Frenkie.

"Ali tako je i u svijetu pa se može reći da smo u koraku s vremenom, bilo to dobro ili loše. Jednostavnost tekstova na sceni ne bih nužno svrstavao u plitkost jer je moguće napisati kratak i jednostavan tekst, a da nosi veoma jaku poruku", kaže Kontra.

Kontra nije ljubitelj spotova, za njega su muzika i tekst mnogo bitnije stavke. Međutim, svjestan je koliko je spot danas bitan jer drži pažnju slušalaca, odnosno gledalaca. Ipak, kaže kako smatra da bez dobre pjesme i "4K" i "3D" spotovi prestaju vrijediti. Remi dodaje kako bi dobra pjesma i dobar spot trebali doći u paketu. Ističe da se dešavalo da snime osrednji spot koji "devalvira" pjesmu, ali uglavnom rade na tome da se oba segmenta poklope.

"U muzici uvijek ima i onaj poslovni dio koji ljudi često zanemare, u smislu kako plasirati svoju muziku i imati hrabrosti da održiš koncert. Kažem hrabrost, jer uvijek postoji šansa da će ti doći 50 ljudi i da ćeš biti ismijan", rekao je Kontra.

Regionalne saradnje nekad i danas

Frenkie je govorio o počecima regionalnih saradnji, o momentima kada su putovali prema Beogradu prvi put poslije rata i kada su prvi put ugostili Marka Šelića u Tuzli.

"Nije prošlo neopaženo, bilo je dosta kritika. Pitali su nas što smo sarađivali s Markom, a njega su isto pitali u Srbiji. Bilo je osuda, ipak se to dešavalo neposredno nakon rata. Međutim, kada bismo stali na scenu i nastupali... Više nije postojalo ništa osim muzike i tada nije bilo pitanja o tome da li je neko prihvaćen ili ne. Danas je situacija drugačija i svako sa svakim sarađuje, više se i ne gleda ko je odakle. Želim naglasiti da je muzika to što nas spaja, ona obara sve te granice i predrasude", kaže Frenkie.

Remi ističe kako se muzika poprilično razlikuje te bivšu Jugoslaviju u isto vrijeme spajaju jezik i prilike u kojima živimo, ali nas razdvajaju trendovi. Često dolazi do poklapanja tematika, što pridonosi univerzalnosti muzike na Balkanu.

"A dobro je i samo se zezati i popiti pivo sa ljudima", kroz smijeh je pojednostavila reperka kazavši da se rado sreće za kolegama iz regiona na festivalima gdje razmjenjuju ideje iza kulisa.

"Koliko god se razlikujemo u nekim stvarima, mislim da suštinski nema velikih rascjepa. Ako izuzmemo postkonfliktni momenat koji je uslijedio nacionalizmom koji je uzgajan devedesetih u druge svrhe, povezani smo i to se osjeća. Konkretno, mene publika prihvata jednako srčano i radosno na nastupima u bilo kojoj od republika bivše Juge", kaže Ivana Rašić Sajsi.

Remi smo pitali da li je lako koračati rep scenom u ženskoj koži. Kazala je kako je u početku nailazila na predrasude, jer je bila jedna od prvih žena koje su počele repati na ovim prostorima te su ljudi njenu odluku da repa smatrali čudnom. Vremenom su se ljudi navikli, te smatra da je za sve potrebno pustiti da vrijeme odradi svoje jer ljudi nisu previše otvoreni za promjene.

"Muzika je univerzalan jezik i ne bismo je trebali gledati kroz prizmu roda", kaže ona. Sajsi na sve ovo dodaje kako se žene trude opstati u rep svijetu, radi budućnosti, iako nekad ima dojam da ona i njene kolegice žive u muški predominantnom svijetu.

Frenkie je uz to dodao kako u početku nije bilo žena u repu, te ako bi neko htio raditi sa ženom - morao bi zvati Remi.

"Ja sam s njom na svom prvom albumu napravio dvije pjesme, to su uvijek bile interesantne saradnje. Tretirali smo je kao princezu. Isto je i danas, uvijek rado sarađujemo sa kolegicama", prisjeća se reper uz osmijeh.

Frenkie kaže kako smo trenutno u periodu u kojem turbofolk "koketira" s repom te u kojem svi žele imati bar jednu pjesmu s reperom na svom albumu. Časopis Rolling Stone je nedavno objavio statistiku po kojoj je hip hop postao popularniji od rock and rolla koji je godinama čvrsto držao titulu najpopularnijeg žanra.

“Mislim da na sceni nedostaje autentičnih izvođača, a viška nema, jer se ljudi plaše da pokažu svoje ličnosti i umjetničke izraze kako ne bi gubili publiku. Malo smo mi tržište pa pretpostavljam da ne žele rasipati slušaoce. Trebalo bi da budu slobodniji, jer mogu da pruže mnogo više", kaže Sajsi.

"Mi se nekako od početka držimo skupa. Nekada smo imali taj FM JAM forum na kojem smo pričali, danas se za to koriste društvene mreže. Uglavnom, u stalnoj smo komunikaciji. Ja sam počeo karijeru tako što sam imao podršku starijih kolega, tako da želim da i mlađi dobiju istu priliku i iste mogućnosti", kaže Frenkie.

"Pratio sam scenu, ima mnogo potencijala. Na regionalnoj sceni ima dosta nove ekipe. Ovaj dio sa svirkama ne funkcioniše kao prije, a i ja se tek snalazim u novim trendovima u poslovanju na sceni tako da s te strane nemam baš nikakav savjet, osim da ne čekaju pozive, nego da sami stvaraju koncepte i turneje u funkcionalnim klubovima, lokalima i festivalima", rekao je na koncu Edo, dodavši da bi volio da se u Bosni i Hercegovini popravi situacija glede festivala, jer smatra da ih je potrebno više - i publici i izvođačima.