Prošlo je 19 godina od smrti Tošeta Proeskog: Mnogima je njegov posljednji intervju djelovao kao tihi oproštaj

Proeski je u ranim jutarnjim satima spavao na suvozačevom mjestu kada je automobil u kojem se nalazio udario u kamion, a zatim u zaštitnu ogradu. Pjevač je preminuo na licu mjesta, vozač je lakše povrijeđen, dok je njegova menadžerica Ljiljana Petrović, koja je sjedila na zadnjem sjedištu, prošla bez povreda.

Vijest o njegovoj smrti potresla je Makedoniju i cijelu regiju. Skupština je prekinula rad, škole su zatvorene, a ljudi su se spontano okupljali na trgovima i palili svijeće. Posmrtni ostaci prevezeni su helikopterom koji je poslala vlada, a sahranjen je narednog dana u Kruševu uz državne počasti.

Dječak s klarinetom koji je trebao pjevati

Todor Toše Proeski rođen je 25. januara 1981. u Prilepu, a odrastao je u Kruševu. Ljubav prema muzici naslijedio je od roditelja, a njegov otac Nikola ranije je pričao da je Toše kao dijete želio postati doktor.

Sudbinu mu je, kako je ispričala pjevačica Tijana Dapčević, promijenio njen otac, koji ga je u muzičkoj školi čuo dok je kao srednjoškolac svirao klarinet.

"Kakav klarinet, on je pjevač i treba pjevati. Moj otac je to saopštio Tošetovom ocu i tada je sve počelo. Sve poslije toga je historija", kazala je Dapčević.

Kao tinejdžer je na festivalu Makfest zakoračio na makedonsku muzičku scenu, a ubrzo je postao miljenik publike daleko izvan granica svoje zemlje. Makedoniju je predstavljao na Eurosongu 2004. godine.

Pjesme koje su postale dio života jedne generacije

Pjesme "Jedina", "Bože, brani je od zla", "Ako me pogledaš u oči", "Soba za tugu", "Srce nije kamen" i "Igra bez granica" pjevale su se na koncertima, u klubovima i kafanama širom bivše Jugoslavije, a mnoge od njih napisala je Antonija Šola, koja i danas ističe da je saradnja s Tošetom obilježila njenu karijeru. Jedan od najvećih hitova, "Lagala nas mala", otpjevao je s Tonijem Cetinskim.

Iza glasa koji su zvali anđeoskim stajao je čovjek kojeg su kolege pamtile po skromnosti i dobroti. Kao regionalni ambasador UNICEF-a pomagao je djeci, a njegova pjesma "This World" postala je UNICEF-ova himna. Za humanitarne nastupe 2003. godine dobio je nagradu Majke Tereze.

"Nisam bezgrešan, svetac niti anđeo"

Slava je, međutim, imala i svoju cijenu. U jednom od posljednjih intervjua prije pogibije Proeski je prvi put otvoreno govorio o umoru od popularnosti.

"Želim, ali ne mogu. Mašinerija me je stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka", rekao je tada, dodajući da godinama nije mogao jednostavno prošetati gradom i ući u prodavnicu kao "svi normalni ljudi".

Mnogi su te riječi kasnije doživjeli kao tihi oproštaj.

Posljednji koncert održao je 5. oktobra 2007. u Skoplju, samo 11 dana prije pogibije. Nakon njegove smrti objavljen je i njegov prvi album na engleskom jeziku "The Hardest Thing".

Nikada zaboravljen

Kolege ga se i danas sjećaju s istom tugom. Toni Cetinski je na jednu od godišnjica napisao: "Živimo, volimo, radimo, ali baš ništa nije isto bez tebe moj Toše, ništa".

U Novoj Gradiški mu je 2021. godine otkriven spomenik, rad kipara Slavka Bunića, a obožavaoci svake godine 16. oktobra pale svijeće i puštaju njegove pjesme. Devetnaest godina kasnije, glas Tošeta Proeskog i dalje je jedan od najvoljenijih na Balkanu.