Istraživači su koristili obimnu muzičku arhivu, a predvodio ih je Joan Sera, specijalista za vještačku inteligenciju u španskom Nacionalnom istraživačkom savjetu.
Oni su "puštali" muziku iz posljednjih 50 godina kroz kompleksne algoritme i utvrdili da su pop-pjesme postale upadljivo glasnije i ujednačenije u pogledu refrena, melodija i vrste korištenih zvukova.
"Pronašli smo dokaze o progresivnoj homogenizaciji muzičkog diskursa. Došli smo do numeričkih indikatora koji pokazuju da je u posljednjih 50 godina skoro nestala različitost u prelazima između različitih kombinacija nota, odnosno refrena i melodija", izjavio je Sera.
Naučnici su zaključili da je kolorit zvuka postao siromašniji i da se često iste note sviraju istom jačinom. Ovo dodatno pojačanje pjesme primjenjuje se na snimak gotove pjesme, pa ona kasnije na uređaju za reprodukciju muzike zvuči jače od ostalih.
Muzička industrija izložena je kritikama da namjerno pojačava jačinu snimljene muzike, a Sera kaže da je ta pojava sada prvi put precizno izmjerena korištenjem velike muzičke baze.