Pjesme koje su ostale iza Jadranke Stojaković: "Što te nema" zaludjela i Japance

Karijeru je započela u grupi Kombo 6, a prvi put je samostalno nastupila 1968. godine na festivalu Mladi pjevaju proljeću. Bila je prepoznatljiva po sviranju usne harmonike i akustične gitare. Nekoliko mjeseci nakon njen ujak Vukašin Radulović, koji je bio trombonista, poveo je sa svojom grupom na koncerte po Njemačkoj i Norveškoj. Tamo je ostala pune tri godine svirajući mješavinu jazza, bluesa i countryja. Po povratku u Sarajevo započinje samostalnu karijeru objavivši snimak "Na ti" koja je bila obrada "Čaje šukarije". Nažalost, ova kompozicija nije prebačene u elektronski format.

Učestvovala je na jugosolovenskom izboru za Pjesmu Evrovizije 1972. godine, a sljedeće sezone je izvodila pjesmu "Pajaco" na Šlageru sezone. Na Omladinskom festivalu u Subotici 1973. godine osvaja prvu nagradu izvodeći pjesmu Vlade Miloša "Ti ne znaš dom gdje živi on", te sljedeće godine bilježi isti uspjeh s pjesmom "Muzika je svirala".

Stojaković je sarađivala i sa Bijelim dugmetom te je s Bregovićem snimila pjesmu "Čekala sam". U to vrijeme često je izvodila Bregovićevu pjesmu "Ima neka tajna veza" u akustičnoj verziji.

Zahvaljujući njenim unikatnim interpretacijama, dobila je poziv da učestvuje na festivalu Komunističke partije Japana. Nastupala je na napuštenom američkom aerodromu pred 300.000 posjetilaca koji su je odlično prihvatili. Album "Sve te više volim" objavila je 1985. godine koji je snimila sa članovima jazz grupe Birdland. Dvije godine nakon ponovo nastupa u Japanu gdjeo oduševljava izvedbom pjesme "Što te nema" na japanskom jeziku. Tada snima prvi album na japanskom jeziku pod imenom Ranka San. Kultna pjesma "Što te nema" našla se na albumu "Vjerujem".

Neke od pjesama koje su još doživjele veliki uspjeh i koje se slušaju i danas su "Sve smo mogli mi", "Ako me ikada nađeš", "Ko zna reći", "Šumi voda", "Pamtiš li", mnoge sevdalinke i gradske pjesme.