Parni valjak slavi 44 godine: Vježbamo više nego ikad, bend nikada nije bio bolji
Bend je nastao kao zagrebačka inačica bh. muzičkog sastava Bijelo dugme, te aktivno djeluju od 1975. do danas, mada je bitno istaći da je su u međuvremenu pravili dvije kraće pauze. Uvijek je interesantno naglasiti i povezanost bendova nastalih u bivšoj Jugoslaviji. A zašto? Pa, pogledajte stvari iz druge perspektive. Iz drugog ugla, začetnici Azre, Aerodroma, Valjka, Dugmeta i drugih bendova prestaju biti samo veliki muzičari, pa ih ovo približava slušateljima kao grupu dječaka koje je u vihoru tinejdžerskog ludila i zanesenosti mladošću povezivala ljubav prema notama.
Pa je tako Jurica Pađen jedno vrijeme svirao u Valjku, a zatim je osnovao Aerodrom, Branimir Štulić Johnny je iz Valjka otišao u Azru, Bajaga je gostovao na jednoj od ploča Valjka... No, o detaljima nastanka i razvijanja benda, o njihovom ukusu, izborima i diskografiji više će, svakako, reći knjige koje će se o njima tek pisati. Sebično bi, ipak, bilo ne istaknuti nekoliko značajnih pjesama koje i danas osvajaju srca publike kao i u trenucima kada su prvi put slušane na pločama i radio stanicama: "Dođi", "Jesen u meni", "Ugasi me", "Uhvati ritam", "Zagreb ima isti pozivni"...
Ljubav prema sarajevskom duhu i folovima koji se u Bosni prodaju
Sa Akijem Rahimovskim i Huseinom Hasanefendićem Husom razgovarali smo nakon konferencije za novinare uoči nadolazećeg koncerta u Skenderiji. Uzbuđeni, sretni i odmorni objasnili su kako su spremni za nekoliko rundi intervjua i nasmijano nam odgovorili na pitanje: Koja su najčešća pitanja koja vam postavljaju u intervjuima?
"Jao da, često se ponavljaju ista!", kroz smijeh govori Hus, nabrajajući zatim pitanja: "Ljude uvijek zanima kako je nastao naziv benda. Pa ko se toga sjeća? I još jedno, šta publika može očekivati? A to može biti 'tricky', jer zamislite, mi se pohvalimo kako će biti super, a publika se onda razočara...".
Koncerti ovog kultnog benda poznati su po odličnoj atmosferi i nevjerovatnoj povezanosti s publikom. A Hus i Aki čvrsto vjeruju u činjenicu da nikada nisu svirali bolje nego što sviraju sada, čemu će publika svjedočiti 20. marta. Svirat će se stare pjesme, ali i nekoliko onih sa svježijeg repertoara. Poslije Sarajeva će nastupiti u Novom Sadu, a zatim i u Zagrebu: "Onda pravimo pauzu, pa ćemo kasnije planirati da li će biti novog materijala ili ne".
"Zanimljivo je da se za novi repertoar 'lijepe' mlađe generacije, dok se stariji ne daju odvojiti od starih numera. Pa nam tako ljudi često pričaju o koncertima na kojima su upoznali svoje partnere, kazavši da im je prvi poljubac pao uz pjesmu 'Kao ti'. I naravno, njima je onda ta pjesma najbolja na svijetu, ništa je ne može zamijeniti. Zato im i ne možemo zamjeriti što se ne odvajaju od starog repertoara", objašnjava Hus.
Govoreći o Sarajevu, prisjećaju se prvog poslijeratnog koncerta u našem gradu. Nevjerovatno je, govori nam Aki, koliko su Sarajlije srušile očekivanja s kojima se Valjak "dokotrljao" u grad. Depresija, posljedice rata i manjak publike bili su prvi na listi očekivanja benda koji se spremao za nastup u razrušenom gradu.
"Taj vaš duh, to je fascinantno! Očekivali smo da nećemo imati ni pola ispunjene sale, a bilo je puno! Očekivali smo, naravno, i da atmosfera neće biti najsavršenija. A bila je fenomenalna", govori Aki, još uvijek u nevjerici: "Raja je bila nevjerovatna. Možeš sve istjerati, skloniti, ali duh... taj posebni duh nikad neće nestati".
"Ne zavidimo klincima koji sada započinju muzičke karijere"
Muzičku scenu razlikuju po nekoliko važnih detalja. Sada se pjesma može promovisati u svim dijelovima svijeta radi postojanja YouTubea, što nije nužno dobra stvar jer se nerijetko u prvi plan ističu ne toliko kvalitetne numere. Kroz smijeh spominju "Gangnam Style", opisujući je kao smiješnu pjesmu koja nikada ne bi ostvarila poseban uspjeh bez YouTubea.
Većina starijih generacija muzičara, čije su karijere počele u neko drugo vrijeme, reći će vam da se scena umnogome promijenila. I ove tvrdnje su, svakako, već sažvakana i poznata priča i tema. Hus se slaže s tom činjenicom, dodavši kako na sceni dolazi do zasićenja. Zašto? Odgovor je jednostavan, svi mogu snimati muziku, pa svi stvaraju gužvu na sceni.
"Mada, rekao bih da je lakše bilo nekada. Jedan urednik bi te saslušao, odlučio da li znaš ili ne. Ako si dobar, snimiš pjesmu, pa se ona nekoliko puta provrti u eteru. Sada to već nije tako, mnogo je novca uloženo u novu opremu i, moram reći, nikako ne zavidim klincima koji danas počinju", govori Hus.
Sebe je, ipak, najteže ocijeniti, kaže ovaj dvojac. Protekle četiri decenije će lako prokomentarisati, ali kako objektivno pogledati ono što se u njima i na njima promijenilo?
"Ali evo, danas više znamo nego što smo nekad znali. Nekad je to prednost, nekad i nije. Čovjek ako se previše opterećuje razmišljanjima, često poništi prvobitni naboj energije. Ali, ponovit ću, nikad nismo bolje svirali. Puno radimo, negdje u procesu smo shvatili da treba vježbati. I ljude to čudi, što često imamo probe. A mi samo želimo biti u top formi", kažu.
"Da recept za uspjeh postoji, mi bismo bili milioneri!"
U redove koji se ističu i koje treba pamtiti dopisali bi i da ne postoji "recept za dugovječnost". To je ujedno i nešto što bi savjetovali mlađim generacijama muzičara. Na prvo mjesto stavlja se ljubav prema muzici, zatim slijedi želja za kvalitetom, a sve ostalo poredat će se na pozicije koje slijede prve dvije.
"U ove 44 runde, bilo je i onih vrlo teških. Kad čovjek probere sjećanja, pronađe nekoliko lošijih faza. Bilo je sala u kojima smo jedne godine svirali pred 150 ljudi, a tri godine kasnije pred rasprodanom dvoranom. Uvijek ima uspona i padova, važno je znati nositi se s njima", privodi kraju Hus: "Tako da ne znam, kada bih morao nešto savjetovati novim generacijama rekao bih im da ostanu svoji. Ako dobace do toga da ih neko čuje, već su skoro pa uspjeli".
Treba imati i sreće, ali recept za uspjeh definitivno ne postoji, zaključno objašnjavaju: "Da tog recepta ima, mi bismo ga pakovali u bočice i bili milioneri!".
Severina ili Irina: Kome bolje stoji mini haljina koja ne može proći nezapaženo?
