Talentovani muzičar
1.9k

Mirza Sijerčić je mladić koji magijom saksofona vraća blues i jazz u Sarajevo

L. K.
Mladi muzičar Mirza Sijerčić ima 19 godina, saksofon i veliku želju da svira gdje god mu se za to ukaže prilika. Nedavno smo ga mogli vidjeti na svirci ispred Tržnice, gdje je s bendom oduševio Sarajlije svojim sposobnostima.
Mirza priču započinje opisujući svoj stil života kao klasični mladalački. Svira saksofon, a inspirišu ga svi ljudi koji se muzikom bave iz ljubavi i koji su veoma predani stvaralaštvu. Kao primjer navodi Jacoba Colliera čiji ga je rad podstakao da i sam počne producirati muziku uz pomoć svojih prijatelja. Ističe kako pored brojnih uzora, jedno od najvažnijih mjesta zauzima bh. muzičar Adi Lukovac.

"U mojoj porodici se niko ne bavi muzikom ozbiljno. Amidža svira gitaru, mama je svirala klavir, a tata violinu. Zahvaljujući njima imao sam priliku kao mali da se upoznam malo s tim instrumentima. Mislim da sam prve korake u muzici napravio na maminom klaviru", započinje priču talentovani mladić.

Dodaje kako je njegov daidža najviše posvećen muzici. Svirao je harmoniku, pomalo gitaru, a sada svira klavijature u rock and roll bendu Karne.

Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba

"Preko njega sam upoznao glumaca Gorana Navojeca koji je tom prilikom u tom bendu svirao baš taj instrument koji će meni krojiti budućnost. Kada sam izrazio želju da sviram saksofon, moj amidža je prodao čamac koji smo do tada imali i kupio polovan alt saksofon koji još uvijek koristim", nastavlja.

Bilo je to 2011. godine, kada je Mirza upisao Osnovnu muzičku i baletsku školu Novo Sarajevo, u klasi profesorice Afrodite Obućine, nakon toga je 2015. upisao Srednju muzičku školu Sarajevo u klasi profesora Adnana Cice, a ove godine je upisao Muzičku akademiju Univerziteta u Sarajevu.

"Što se tiče ostalih instrumenata, sviram klavir i znam uhvatiti pokoji akord na gitari", kaže.

Jedan od upečatljivijih projekata u kojem je Mirza učestvovao, a koji je svoju podlogu našao na sarajevskim ulicama je i "Muzika na ulici". Počeo je u maju, a održavao se ispred Katedrale i Gradske tržnice. Talentovani trojac je trebao svirati na Vilsonovom šetalištu, ali ih je u tome zaustavila kiša.

Na ulice Sarajeva su donijeli jazz i slične žanrove. Zvuci koje proizvode svojim instrumentima oduševili su građane, ali i one koji žive izvan granica BiH, a koji su njihove performanse pratili preko društvenih mreža.

Osim angažmana u ovom triju, Mirza aktivno nastupa i s bendom "Sunday Stories" koji već nekoliko godina neumorno i uspješno gradi imidž i ime na bh. muzičkoj sceni. Mirza se tu pojavljuje s nešto starijom ekipom koju čine Nina Babaić, Mustafa Kurtalić, Saša Čirić i Adi Avdić.

"Mada, prije toga sam bio u puno bendova. Počeo sam s bendom Nervni slom, s kojima sam svirao 2016. Kasnije sam radio i s bendovima koji snimaju covere domaće muzike, član sam narodnog orkestra Radničkog kulturno-umjetničkog društva Proleter s kojim sam nastupao u Španiji, Francuskoj, Poljskoj...", priča Mirza i dodaje da je aktivno radio i s ekipom Helem Nejse.

Sunday Stories mu je kao druga porodica. Drago mu je što nisu samo kolege u poslu, već i bliski prijatelji. Zahvaljujući njima se opustio što se tiče sviranja, improvizacije, ali i životnih poteza.

"Kada vas ponese puls bubnja i počnete uživati u muzici koju svirate, šta god da odsvirate lijepo će zvučati. Do sada smo nastupali širom Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ispred nas je turneja koju započinjemo 2. augusta", priča.

Kroz život i muziku ga vodi citat koji je čuo od saksofoniste Tomislava Karače.

"Jednom prilikom mi je rekao: 'Slušaj, ljudi slušaju samo početak i kraj. Ono u sredini je nebitno, bitno je samo dobro početi i još bolje završiti'. To je poslovica koja će me pratiti do kraja mog života", prisjeća se.

Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba

Mirzu smo na koncu pitali misli li da jazz ima prostora da diše u glavnom gradu BiH.

"Naravno da ima potencijala, ne samo za jazz, nego i druge žanrove. Muzičari se trebaju aktivirati, izaći na ulice i svirati autorsku muziku. Ljudi se toliko boje neuspjeha da od svega toga ne vide da se najbolje uči iz grešaka", priča, dodajući da, ako se publici ne sviđa pjesma, treba otići kući i raditi na njoj dok ne bude savršena.

Ljuti ga kada prolazi kroz centar grada gdje se čuje "pjevljiva" muzika koju slušaju mlađe generacije. Ističe kako je potrebno podržati mlade bendove poput Činčile, Nervnog sloma, Weltschmerza i drugih, jer oni prave autorske stvari.

"Niko ne želi čuti 101. cover pjesme 'Zašto praviš slona od mene'. Gdje se može povući linija izmedju onoga šta je prihvatljivo, a šta ne? Lako je primijetiti šta nije prihvatljivo. Kakva je muzika, takva je i država", zaključuje.