Mirza Selimović: Priča da je sarajevska publika najteža je "nigdje veze"; kod nas je čuveno: "Kad ćeš se ženiti?"

Iako je publiku u glavnom gradu BiH već osvajao kroz različite nastupe, koncert 24. aprila će zapravo biti njegov prvi solistički u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Dva koncerta dolaze kao rezultat velikog interesovanja, ali i želje da se stvori poseban, neposredan odnos s publikom u intimnijem prostoru kakav je upravo BKC. U razgovoru za Klix.ba otkriva šta za njega znači nastup u Sarajevu, kako danas gleda na svoju karijeru i zbog čega sve više vjeruje intuiciji, a sve manje kalkulacijama.

"Otvorili smo prvo taj 24. pa kad smo vidjeli da to dobro ide uslijedio je i drugi termin, vjerovatno su se ljudi i ovdje uželjeli koncerata i dobre muzike. Imam osjećaj da generalno postoji neki prostor koji se stvorio za koncertne priče. Ne samo za mene, već i za kolege i to je jedna lijepa stvar koja se dešava. Sve je manje tih nekih diskoteka koje su bile popularne, gdje su ljudi ispred čekali u redovima, a sve više koncerata gdje ljudi mogu sjesti i uživati u muzici", kaže nam na početku razgovora Selimović.

Uzevši u obzir da u Sarajevo stiže nakon što je održao koncert u Sava centru u Beogradu, Selimović napominje: "Recimo, jučer smo pričali da Sarajevu nedostaje jedna takva sala poput Sava centra gdje može da stane 1.500 do 2.000 ljudi. O tome bi se trebalo razgovarati".

"To jesu intimniji prostori i po meni su najljepši koncerti u takvim prostorima. Mislim da će to reći i starije moje kolege. Skoro sam sreo Zdravka Čolića na nekoj probi i on kaže: 'Kad bih mogao, radio bih samo te prostore kao što je Sava centar'. Lakše se povežeš s publikom, nego kad je tu 10.000 ili 20.000 ljudi. Koncerti s takvim brojem publike najčešće se održavaju u prostorima koji su namijenjeni za sportske utakmice, nemaju tako dobru akustiku. Uz to imate osjećaj da ste jedni s drugima u sobi", navodi dalje.

Priča da je u Sarajevu publika najzahtjevnija je "nigdje veze", jednostavno imaš veću odgovornost

Komentarišući to što se solistički koncert nije desio ranije, kaže nam: "Nije to moja krivica, koliko je krivica bila tehničke prirode. Zašto se nije moglo ranije - nije se mogao dobiti termin. Onda smo gledali koji je to prostor koji mi odgovara i odluka je pala na BKC. Možda bi neki sljedeći korak mogla biti Skenderija".

"Uvijek kad sam dolazio u Sarajevo sam imao nekakvu dozu treme. Pitao sam se zašto je to tako i to ne osjećam kada npr. pjevam u Mostaru. Valjda jer je Sarajevo bilo centar pop-rock muzike, kulture, ovdje su nastali Nadrealisti, Indexi, Čola - cijela jedna scena koja je na mene imala utjecaja. Sad zamislite, koliko je meni bitno, da ono što ja radim, kad već radim ovdje, bude dobro. Zato sam imao neku težinu. Imate ljude koji kad dođu u Sarajevu, pričaju kako im je najbolje u Sarajevu", navodi dalje.

Na floskulu da je publika u Sarajevu "najzahtjevnija" se našalio: "Ma to je 'nigdje veze'", potom pojašnjava, "Jednostavno iz Sarajeva su mnogi kretali i ti onda imaš veću odgovornost i ovdje je publika naviknuta na dobre note. Publika je u Sarajevu ista kao u Mostaru, Skoplju, Zagrebu, to dijeljenje publike ne razumijem".

Selimović je karijeru započeo u takmičenju "Zvijezda možeš biti ti", zatim je uslijedilo i muzičko takmičenje "Zvezde granda" gdje je pobijedio 2014. godine.

Osvrćući se na svoju karijeru i početke kaže: "Možda sam više tada kalkulisao, sad manje kalkulišem u onome što radim. Borim se kvalitetom i dobrom pjesmom".

Nakon niza dueta s kolegicama, uskoro stiže saradnja s Dženanom Lončarevićem

Na samom početku karijere upoređivali su ga s brojnim zvijezdama, a ponajviše Zdravkom Čolićem, a Selimović kaže kako su ga upravo svi ti uzori oblikovali.

"Utjecaj postoji, ne samo Čole, nego mnogih ljudi koji su stvarali tu neku sarajevsku pop-rock školu i generalno pop muziku, od Kemala Montena, preko Indexa do Dine Merlina, a ja sam od svakog uzeo ono što mi treba. Najbolje je da čovjek ima neku svoju boju, izražaj i svoj pravac. To je bilo onako teško u početku jer su me poredili s ljudima čije sam pjesme pjevao. S ove tačke gledišta je sve tako trebalo da bude, a mislim da sam pjesmom 'Imaš me' pronašao nekako svoj pravac", navodi.

Selimović je nedavno objavio pjesmu "Da neko pita" koju je napisala kćerka Đorđa Balaševića Beba Balašević i to sa samo 16 godina. Kroz razgovor nam je otkrio kako je došla upravo u njegove ruke.

"Skoro sam je pitao kako je moguće da niko od 2002. niko nije snimio tu pjesmu. Čak sam čuo demo verziju Đorđa Balaševića s nekim tekstom koji je on izmijenio i pitao sam se kako. Rekla je da se jednostavno nije desilo i da nije željela da da tu pjesmu bilo kome. Možda sam je nekad ranije čuo, a onda smo pili kafu u Novom Sadu i rekla mi je: 'Pa mogao bi ti da je otpjevaš'. Od trenutka kad smo pili kafu do momenta kad je pjesma izašla prošlo je dva mjeseca. Super je da jedna takva stvar iz takve porodice dođe baš u moje ruke", priznaje.

"Sigurno jedno sedam godina dogovaramo duet i u jednom momentu je jedan moj prijatelj koji nije uopšte iz svijeta muzike rekao: 'Zvat ću Dejana Kostića da vam uradi pjesmu'. Ja sam mislio da se zeza i neki dan me zovu i pitaju hoću li da čujem pjesmu. Čuo sam pjesmu koju je Dejan napravio, svidjela nam se obojici i mislim da će izaći u narednih nekoliko mjeseci", dodaje.

Govoreći o željama za saradnje u budućnosti kaže: "Uvijek sam spominjao Dinu Merlina kao neku neostvarenu želju, u posljednje vrijeme sam pričao s Dženanom Lončarevićem i Džejlom Ramović pa ćemo vidjeti hoće li se desiti. Nisam uopšte opterećen time je li neko veća ili manja zvijezda, meni će valjati ili neće, ako je pjesma dobra ja ću je snimiti to je jedino pravilo".

Kod nas je čuveno: "Kad će? Kad će vjenčanje? Kad će fakultet? Kad će dijete?"

Selimović je prokomentarisao i fenomen Jakova Jozinovića koji rasprodaje dvorane u regiji, a kaže kako zaslužuje poštovanje za ono što je napravio.

"Meni je to potpuno jasno kako se sve to desilo. Jeste to neki fenomen pa sad ljudi to analiziraju, ali to je samo dokaz da su ljudi željni dobre muzike, emocije. On je bar, prema mom mišljenju, tim mlađim generacijama koje nisu bile ni rođene - kad sam počinjao karijeru Jakov je imao 5 godina - približio tu neku 'stariju' pop muziku", navodi.

Uz to je dodao: "Kada bude imao svojih 20 pjesama, neka ih pjeva. Trenutno ih nema. On je napravio nešto što nikome nije pošlo za rukom i to je za poštovanje. Zašto ikome smeta mladi čovjek koji pjeva? Nije mi jasno čemu analiziranje tih stvari, pored toliko životnih problema - evo gorivo ode na 4 KM - to je problem, a ne Jakov Jozinović i njegovi koncerti".

Selimović se kroz karijeru trudio svoj privatni život sakriti od očiju javnosti, a kaže da "kad nešto ne daješ na dlanu, neće niko ni saznati".

"Ima kod nas jedno čuveno pitanje: 'Kad će?'. Kod nas ljudi generalno pitaju: 'Kad će ovo? Kad će ono? Kad ćeš se ženiti? Kad će fakultet? Ja kad sam završavao školu bilo je: 'Kad će fakultet, kad ćeš se ženiti?'. Mislim, kad bih se sutra oženio, odmah bi bilo: 'Kad će djeca?'. Zbog tog 'kad će' ja sam odlučio da sve ide korak po korak, svoj neki svijet uređujem po svom nekom tempu. Sve može i ništa ne mora, jer samo tako možeš ostati normalan u ovom svemu. Mislim da svoju sreću treba čuvati za sebe", zaključuje.

Za kraj je poručio šta priželjkuje od koncerata 24. i 25. aprila: "Bit će jedno lijepo veče. Bit će proširen sastav, bez obzira što je to jedna manja bina. Htio sam da to zvuči bogato, da imamo nešto da pružimo, bit će i nekih gostiju iznenađenja. Bit će dobrih pjesama, lijepe energije, emocije i želim da mi svi izađu sretni, zadovoljni i puni utisaka".