Marko Grabež iz filma "Svadba" s bendom KOIKOI svira u Domu mladih: Sarajevo je za nas važna referentna tačka

Bend KOIKOI osnovan je 2017. godine i spada među najznačajnije alternativne bendove iz Beograda. Dosad su snimili dva albuma - "Pozivi u stranu", objavljen 2021. te "O sreći u snovima", koji je izašao u novembru 2025. godine. Njihov novi album ujedno predstavlja i novu eru benda. Marko Grabež nedavno je izjavio da on naspram kolektivnog čina nosi određenu osamu i isposništvo. Pitali smo ga koliko je izazovno tu introspekciju pretvoriti u neku vrstu iscjeljenja s kojom će se publika ipak na kraju moći povezati.

"Čini mi se da takva odluka nije došla svjesno ili s namjerom da tako bude, već je to negdje posljedica onoga što živimo i kako se osjećamo u trenutku dok stvaramo album. Čvrsto vjerujem da je jedan od ključnih faktora da s drugim albumom skrenemo u nešto melanholičniji i introspektivniji pristup društveni kontekst i politička situacija koju živimo posljednjih godina. Ako je prvi album imao neku snagu i poziv na akciju, a nastao je tokom lockdowna, gdje se vjerovatno previše energije akumuliralo i izbilo kroz album, na drugom albumu se desila obrnuta stvar. Protesti, višegodišnje šetnje i generalno osjećaj nekog zajedništva i snage koju smo svi osjetili na ulicama ipak je kroz muziku i tekstove izbilo kroz osjećanje tuge i istrošenosti pa otud vjerovatno i introspektivnost i okretanje sebi", kazao je.

S novog albuma dosad se naročito istakla pjesma "Ponovo stran", koja u fokus stavlja otuđenost. Koliko je ona nastajala iz ličnog iskustva, a koliko iz posmatranja generacijske nesigurnosti i osjećaja nepripadanja u savremenom kontekstu?

"Rekao bih da je tekst motivisan i jednim i drugim. Rekao bih da mene taj motiv pozajmljivanja drugih lica i maski, kao i otvaranje pitanja ko sam zapravo i poznajem li stvarno sebe ili slika o sebi kakav bih volio da jesam prati od prvih tekstova poput ‘Sutra’ do ovog albuma, gdje je ta tema izraženija u više pjesama. Pretpostavljam da je i bavljenje glumom djelimično doprinijelo da iznova pozajmljujem tuđe karakteristike, ali mislim da je ‘Ponovo stran’ pored ove tematike i neka oda ljudima koji 'žive vječno', tj. oda hrabrima i borbenima, a u Srbiji je proteklih par godina to svakako inspirisano studentima", naveo je.

Kada je riječ o ostalim pjesmama s albuma "O sreći u snovima", zanimalo nas je ima li lični favorit ili su sve one nastajale iz bliske povezanosti članova benda pa je svako podjednako doprinio iskazivanju vlastitih osjećaja.

"Imam lične favorite, ali je svaka pjesma nastajala na probama gdje je cijeli bend od početka bio kreativno uključen u proces nastajanja pjesama. Na to smo najviše ponosni, što njegujemo komponovanje pjesama na probama, a ne kod kuće, gdje neko dođe s već postavljenom idejom. Moguće da je ovaj put koji biramo teži i naporniji, ali je rezultat neuporedivno bolji. Osjećaj da smo nešto stvorili ‘od nule’ se prenosi onda i na osjećaj s bine i šta mi svi emitujemo ka publici. Vidi se da nam je stalo i da smo uvijek unutra. To publika prepoznaje i cijeni, a nama je to glavni pokretač za sve. Da ne bude da sam izbjegao pitanje, favorit mi je pjesma 'Voleo je dan'", ispričao je.

"Prošlo je četiri godine od nastanka prvog albuma. Mislim da smo za te četiri godine shvatili šta znači imati bend i kako mu profesionalno pristupiti. Nivo investiranja u bend i bavljenja muzikom je postalo svakodnevica. Usudio bih se da kažem da nije daleko od vođenja neke firme. Toliko je aspekata koji uopće ne uključuju probe i koncerte, da se zapravo nekad umorimo od obaveza, a da nismo ni stigli da zasviramo. Bio bih nefer ako se ne bih osvrnuo na naš sjajni menadžerski duo - Danicu Bojić i Ivana Milivojeva, koji ipak uzimaju ogroman dio posla benda na sebe i čine nam život 10 puta lakšim", rekao je.

Dalje je naveo kako misli da je to jedini način ako stvarno žele da bend živi, bude aktivan i uvijek "svjež".

"Kada smo radili na albumu 'Ponovo stran', pojma nismo imali kako se pravi album i mislim da je to najveći kvalitet koji možeš na početku da ponudiš. Dobiješ nešto svježe i nebrušeno. To što, recimo, ne umijemo prema nekom školskom modelu da spakujemo aranžman pjesme, rodi se neki pristup koji djeluje autentično, a da zapravo ni ne znaš nikako drugačije, nego tako kako je na albumu. Mislim da smo na drugom albumu dobili neku zrelost i svijest gdje želimo da idemo. Odsvirali smo preko 160 koncerata u međuvremenu te smo negdje i shvatili koliko nam je važno da pjesme budu snažne za live izvedbu, a ne samo za slušanje kod kuće. Nama je live glavno oružje i snaga koja nas vuče u sve što radimo", ispričao je.

Imaju li alternativni bendovi svoje mjesto na regionalnoj sceni

Beograd ima snažnu alternativnu tradiciju, ali i ciklične talase entuzijazma i zasićenja. Pitali smo ga na koji način se oni pozicioniraju u odnosu na lokalnu scenu: kao njen nastavak, kritika ili pokušaj bijega te koliko ih oblikuje grad, a koliko mu se svjesno opiru.

"Kažu često za naš zvuk da odmjerenu balansiramo između tradicije i novog. To mi se dopalo kao čitanje KOIKOI-ja. Čuju ljudi često u našem zvuku i EKV i Darkwood Dub, ali i neke autentičnosti savremenog trenutka. Lijep je osjećaj kad znate da imate šansu da budete pozicionirani kao bend koji može da nastavi dug i sjajan niz beogradskih bendova, ali ne treba ni robovati tradicijom i utjecajima. Važno je ne upasti u zamku mitomanije sopstvenog grada. Nekad se volimo s Beogradom, nekad ne. Pratimo kako se mijenja i koliko važnih mjesta i kulturnih prostora nestaju, tako da se i identitet grada rapidno mijenja i kvari u posljednje vrijeme. Žao mi je da nismo u mogućnosti da tome stanemo na put i sačuvamo sopstveni grad", kazao je.

Nadolazeći koncert nije njihov prvi nastup u Sarajevu. Dvaput su svirali u Jazzbini, ali su, kako kaže, tada još uvijek bili bend u nastajanju, prilično nepoznat.

"Možda baš zbog toga Sarajevo na neki način već osjećamo kao svoj grad. Dugo smo čekali trenutak da ovdje napravimo veći koncert i tražili smo partnera s kojim bismo to mogli da uradimo kako treba. Kada se pojavila ekipa iz Kolumbije, stvari su se nekako prirodno složile. Dom mladih, odnosno njegov amfiteatar, učinio nam se kao savršeno mjesto za takav nastup. Taj prostor nosi jedno posebno naslijeđe, a njegova pomalo mračna atmosfera nama jako prija. Imam utisak da se upravo na takvim mjestima može osjetiti snažan identitet Sarajeva, ne samo muzički nego i kulturno, u širem smislu. Voljeli bismo da se kroz ovaj koncert povežemo s gradom i publikom, da se na neki način utkamo u tu energiju, uzmemo dio te snage, a možda mu i nešto vratimo nazad. Muzički posao je, zapravo, daleko od glamura i sjaja bine. To je prilično prašnjav posao na turnejama i mi dobro znamo da se publika gradi na točkovima. Sviramo po raznim mjestima i gradovima, ali Sarajevo je za nas važna referentna tačka. Voljeli bismo da se predstavimo široj publici, približimo naš muzički jezik i povežemo se s lokalnom alternativnom scenom za koju smo čuli da se razvija", rekao je.

Uspjeh filma "Svadba" i reakcijama svećenika na njega

Kada je riječ o njegovoj glumačkoj karijeri, ulogom Nebojše Dimitrijevića (mladoženje) u filmu "Svadba" pokorio je region, ali i mnoga kina u inostranstvu. Kako se trenutno osjeća balansirajući između “mainstream” slave i alternativne muzičke scene?

"Donekle sam ponosan da živim u vremenu kada je ta distinkcija između nekog alternativnog i mainstream svijeta nešto manja i neprimjetnija nego ranije. Nove generacije, čini mi se, ne prave toliku razliku između komercijale i alternative, već na ono što prepoznaju kao autentično ili ne. Zato ne bih ni umio da odgovorim na pitanje da li umijem da balansiram, jer zapravo sve što radim smještaj u isti korpus emotivni i pristupam punim srcem. Zato vrlo pažljivo biram svaki projekat i držim se principa da meni treba da bude važan i da mi je jasno gdje vidim sebe u onome što radim. Donekle i film 'Svadba' i rad s bendom imaju sličnu misiju, a to je povezivanje cjelokupnog regiona i stvaranje nekog osjećaja zajedničkog kulturnog prostora u kojem se identifikujemo i suosjećamo", poručio je.

Dragan Bjelogrlić je na premijeri "Svadbe" u Beogradu kazao da glumci iz Srbije koji su podržali proteste građana imaju sve manje angažmana. Kada se s ovim problemom susreću glumačke legende, zanimalo nas je kako se on nosi s tim kao nova generacija umjetnika.

"Često se šalim s prijateljima da bih mogao da organizujem sopstveni festival neobjavljenih projekata. Serije poput 'Tajkun 2' ili 'Apsolutnih sto' nikad nisu ugledale svjetlost dana u Srbiji. Snimljene su prije više godina u produkciji Telekoma i ostale u fioci iz isključivo političkih razloga. Serije su ipak zbog kvaliteta našle svoj put te će se i jedna i druga serija naći na platformi Voyo, ali u Srbiji nisu nikad prikazane. Serija 'Apsolutnih sto' se našla u takmičarskom programu na Festivalu u Karlovim Varima, a stekla je i internacionalno priznanje te je prodata i prestižnim TV platformama Walter Presents i Arte. To je jedan jako interesantan fenomen. Serija koja doživljava uspjeh u čitavoj Evropi nema mogućnost da je domaća publika pogleda na nacionalnoj televiziji", kazao je.

"Svadba" je bila povod određenim svećenicima iz Bosne i Hercegovine da se stave u ulogu žrtve i izmisle priču o nacionalizmu usmjerenom prema Hrvatima. Marko Grabež govorio je o tome je li očekivao da će doći do ovoga.

"'Svadba' je zanimljiv film upravo zato što je na neki način i provokativan. Koliko god na prvi pogled može da djeluje 'mainstream', mislim da zapravo to nije. Prije bih rekao da je on dokaz da jedna zajednička regionalna kulturna scena i dalje postoji i funkcioniše, uprkos svim granicama i podjelama. Nažalost, kod nas je već skoro postalo pravilo da se humor često tumači previše ozbiljno i da mu se učitavaju razne političke ili nacionalne konotacije. Iskreno, ne želimo previše da se osvrćemo na takve komentare niti da im dajemo veći značaj. Kao što je napisao Miljenko Jergović, samo neko ko nije gledao film može neke njegove dijelove da tumači previše ozbiljno, u ovom slučaju kao nacionalizam usmjeren prema bilo kome. Mi smo se u ovom filmu zapravo samo poigrali sopstvenim stereotipima, a čini mi se da se i publika, i u regionu i u inostranstvu, prilično dobro zabavila gledajući tu priču. U tom smislu, rekao bih da film možda više govori o našoj sposobnosti da se nasmijemo sami sebi nego o bilo kakvim podjelama", naveo je.

Govorio je i o tome u kojem pravcu u bližoj budućnosti vidi da će ići njegov muzički i glumački put.

"Osjećam da sam u najboljim godinama, da sam spreman i imam snage da uskočim u priče i sadržaje koji su meni važni, iziskuju posvećenost i emotivni angažman. Prije svega sadržaj koji me se lično tiče. Zato mi je i krivo što je Srbija ostavlja sve manje prostora za dobru pozorišnu predstavu, film ili seriju. Budžet je sve manji, a većina umjetnika se već neko vrijeme osjeća poniženo što nema mogućnost da stvara. Vjerujem da je vrijeme da sami stvorimo kreativni prostor, jer od oslanjanja na bilo koje institucije za kulturu nema ništa", rekao je Marko Grabež na kraju intervjua za Klix.ba.

KOIKOI 10. aprila s početkom u 21 sat nastupa u amfiteatru Doma mladih u Sarajevu. Osim Marka Grabeža, članovi benda su i Ivan Pavlović Gizmo, Emilija Đonin i Emilija Đorđević. Kao predgrupa će nastupiti sarajevski alt-punk bend Bijeda. Koncert organizuje produkcija Kolumbija, a ulaznice možete nabaviti na karter.ba te na biletarnici Doma mladih.