Emir Bukovica prisjetio se susreta s legendarnim Baretom u Makarskoj: Mislio da on nema pojma ko sam ja
Bukovica je uspomenu podijelio na svom Facebook profilu, prisjećajući se perioda kada se nakon povratka iz Amerike preselio u Zagreb zbog objavljivanja prvog albuma svog benda, "San". Tek je počinjao graditi karijeru na regionalnoj muzičkoj sceni i nije znao šta ga očekuje.
Posebno mu je u sjećanju ostao odlazak na dodjelu nagrada Porin u Makarskoj, gdje je upoznao Bareta u trenutku kada mu je podrška iskusnijeg kolege bila posebno važna.
"Ne volim previše ove posthumne pohvale, ali ovih par riječi moram napisati zbog sebe i u znak zahvalnosti ovom čovjeku… Nikada neću zaboraviti vrijeme kada je 2000. godine u Zagrebu objavljen prvi EFC album 'San'. Ja sam se zbog toga vratio iz Amerike i doselio u Zagreb. Nije mi bilo lako. Ne znam nikoga, moram napraviti bend, pun straha i strepnje šta će se dogoditi. Puno nepoznanica. Na prvi Porin održan u Makarskoj odmah nakon izlaska EFC albuma pozvan sam vjerovatno da organizator malo utješi mene, a malo i opere sebe, jer je naš album 'San' prvo bio u konkurenciji za neku od Porin nagrada, a onda su ga preko noći (potpuno nefer) izbacili iz konkurencije, jer eto ja kao nisam imao hrvatske dokumente", napisao je Bukovica.
Upravo na dodjeli nagrada Porin u Makarskoj dogodio se susret s Baretom koji je Bukovica posebno zapamtio. Dok je sam hodao prema mjestu održavanja ceremonije, začuo je kako ga neko doziva, a onda je na obližnjoj klupi ugledao frontmena grupe Majke.
"I evo ti mene na Porinu. Još sam nov i ne znam puno ljudi iz branše. Na dan dodjele nagrade u Makarskoj idem potpuno sam prema mjestu gdje će biti održan Porin. Prolazeći ulicom čujem kako mi neko iz daljine dobacuje i viče: 'Frozen, Frozen'. Ja se osvrnem i na nekoj klupi blizu mjesta gdje će biti održan Porin vidim sjedi već legendarni Bare, isto potpuno sam. Ja njega naravno prepoznam, poznavao sam njegov rad i prije 'Majki', ali za njega sam normalno mislio da on nema pojma ko sam ja. Međutim, on mi onako iz daljine u svom fazonu, polubahato mangupski kaže: 'Frozen, samo da znaš sviđa mi se tvoja muzika i to što radiš. Pratim te, samo nastavi tako'. Ja mu onako sav u nevjerici, kao neko dijete, samo kažem: 'Hvala ti Bare, to mi od tebe puno znači'", prisjetio se Bukovica.
Bukovica je istakao da su se tokom godina, dok je živio i objavljivao albume u Zagrebu, on i Bare imali priliku češće susretati. Osvrćući se na njegovu umjetnost, naglasio je da je njegov muzički doprinos ono po čemu će ga pamtiti.
"Živeći dugo u Zagrebu i objavljujući albume u njemu poslije sam imao puno prilika viđati se s ovim osebujnim i pretalentovanim čovjekom. Čak je i jedna od mojih 'smrznutih kamila' do zadnjeg dana svirala u Baretovom bendu. I to mi se činilo nekom poveznicom između nas. Nisu me zanimale njegove privatne stvari, njegov privatni život i sve te priče koje su kolale oko njega. Do dana današnjeg mislim da je Bare, živeći na tankoj liniji između genijalnosti i ludila, u trenucima kada je bio na svojoj genijalnoj strani napisao neke od najboljih pjesama u historiji rokenrola ovih prostora", napisao je Bukovica.
Podsjećamo, legendarni frontmen grupe Majke i jedan od najprepoznatljivijih glasova regionalne rock scene, preminuo je u petak, 9. oktobra, u 62. godini života. Pjesme poput "Teške boje", "Mene ne zanima", "Vrijeme je da se krene" i "Budi ponosan" ostaju dio muzičkog naslijeđa koje je obilježilo generacije slušalaca.