Muzika
0

Dvije muzičke grupe iz Turske na Baščaršijskim noćima

Klix.ba
U okviru jubilarnog 20. po redu Festivala Baščaršijske noći, koji će se održati od 1. do 31. jula, nastupiće dvije izvanredne grupe iz Turske.

Grupa "Kolektif Istanbul" će održati koncert 5. jula u sali Bosanskog kulturnog centra, u 21:30 sati, dok će grupa "Ilhan Ersahin's Istanbul Sessions" nastupiti 9. jula, također u sali BKC-a u 21:30. Koncerte organizuje JU "Centar za kulturu Kantona Sarajevo", organizaciona jedinica Sarajevo art, u saradnji sa Ambasadom Turske u BiH i sa Yunus Emre Institutom. Ulaz na koncerte je slobodan.

Kolektif Istanbulu je nastao nakon jednog sastanka muzičara iz sela koji sviraju po feštama i svadbenim ceremonijama po "domovini", sa muzičarima čiji se muzički bekgraund fokusira na improvizaciju različitih modernih stilova iz Istanbula dajući jedan muzički kolorit ovog grada. "Gayda" (bugarski gajde), klarinet, saksofon, harmonika, tuba, udaraljke, bubnjevi – svi ti instrumenti odlikuju ovaj bend velikim bogatstvom zvuka koji kombinuje dinamčnost balkanskih fanfara sa dubinom anatolskog "bluesa".

Ansambl dobiva na intenzitetu i emocijama dolaskom pjevačice Asli Dogana, koja, kao glas na ovom projektu, prenosi izričaj i osjećaje narodnih pjesama. Kolektif Istanbulu je imao odlične nastupe, a najviše je podigao raspoloženje publike na svirkama na Jazz festivalu u Montrou (Montreux Jazz Festivalu), Muzičkom festivalu Schleswig-Holstein Musik Festival, SESC Pompeia i dr. Nedavno su izdali svoj treći album i nastavljaju sa održavanjem koncerata na prestižnim festivalima širom svijeta. Slušalac je izložen jednoj energičnoj balkanskoj spirali i dubini anatolskih melodija koje se jednom rječju isprepliću, jer muzika ne predstavlja ništa drugo do melting pot (lonac za taljenje), kao što je to i rodni grad Kolektif Istanbula. Kolektif Istanbul se uglavnom temelji na muzičkim varijantama Istočne Evrope u smislu tradicionalnog turskog repertoara. Glavni kontekst ove muzičke namjere uglavnom se fokusira na "susret" anatolske i balkanske kulture uz primjese funka i jazza.

Ilhan Ersahin se može opisati kao saksofon-instrumentalist, kompozitor, muzički producent, vlasnik kluba, kustos jazz festivala i vlasnik vlastite diskografske kuće. Koliko god to zvučalo pompezno, veoma je malo potrebno da bi se objasnilo ko je zaista Ersahin šta ga to definiše kao muzičara.

Odrastajući u Štokholmu kod majke Šveđanke i oca Turčina, Ersahin je rano počeo sa slušanjem ploča koje je njegov stariji brat blizanac donosio kući. Na taj način je upijao zvukove iz te muzičke epohe koju su činili popularni muzički bendovi kao što su Led Zeppelin i Rolling Stones, kao i malo tvrđe kompozicije Miles Davisa, te razni brazilski umjetnici iz tog vremena, ali i odabrane muzike iz domovine svog oca.

U svojim tinejdžerskim godinama Ersahin otkriva vlastiti svjet ska, funka, punka i reggae da bi na kraju odabrao saksofon sa kojim započinje svoje putovanje koje će ga odvesti tamo duboko u kraljevstvo jazz velikana poput Johna Coltranea, Theloniousa Monka, i Davisa. Svaki korak na tom putovanju ukazuje na Ersahinova dosadašnja umjetnička ostvarenja.

Educiran u tradicionalnim školama jazza, Ersahin je jedan kratki period u svojim kasnim tinejdžerskim godinama proveo na Muzičkom koledžu Berkli (Berklee College of Music), ali se brzo preselio u njujorški East Village početkom 90-ih, u mjesto koje ga je oduvijek zvalo da dođe. Zaposlio u poznatom klubu Sweet Basil Jazz Club, te i sam uspješno uronio u Scenu tog vremena, svirajući na kvalitetnim svirkama čime je zadobio poštovanje svojih kolega, kao i pozive od svojih kolega, muzičara tog vremena, za saradnju na različitim projektima.

Tokom svojih prvih deset godina provedenih u SAD-u, Ersahin je uronio u jazz kulturu svirajući uglavnom prema izravnim standardima, usavršavajući time svoju formu. Izdao je nekoliko ploča uz pomoć manje izdavačke kuće kod San Francisca, no sredinom 90-ih, pronašao se u bendovima poput Massive Attack i Portishead čiji je hibridni pristup komunicirao sa njegovim muzičkim odgojem koji je uključivao jazz, ali i dub, reggae, rock, kao i ostale različite muzičke elemente.

Godine 1998., osnovao je Wax Poetic, projekat koji je integrisao izgovorenu riječ, DJ-a i elektroničke elemente utemeljene na njegovim jazz instinktima, uključivši također i mladu Norah Jones u svojstvu vokala. To je za Ersahina označilo početak nove ere, ere koja će ga zateči na ulasku u novo stoljeće jazza i kombinovanja eklektroničkih mikseva u cilju kreiranja jednog novog avangardnog zvuka.