Doppelganger, autor jedne od najpopularnijih pjesama o Zmajevima: Džeko je u Rimu legenda gotovo kao Totti

U razgovoru za Klix.ba govorio je o vezi s Bosnom i Hercegovinom, odrastanju između dvije kulture, podršci reprezentativaca te identitetu koji ga je oblikovao kao umjetnika.

Pjesma "Bosna i Hercegovina" u kratkom je periodu postala veoma popularna među navijačima reprezentacije BiH na društvenim mrežama.

Đokić kaže da ga takav razvoj događaja nije iznenadio, jer je znao koliko su rada, vremena i emocija on i njegov tim uložili u cijeli projekat.

"Iskreno, da, ali to ne govorim iz arogancije. Govorim to zbog srca, ljubavi, rada i prije svega znoja koji smo ja i drugi momci, koji su radili na pjesmi, sedmicama ulagali u studiju, ali i tokom snimanja spota. Znao sam da će postati viralna, ne toliko zbog same pjesme ili zato što su mi brojevi toliko bitni. Brojevi su, naravno, ogledalo tvog rada, ogledalo srca koje si uložio u pjesmu, a ovi brojevi tačno pokazuju koliko sam srca ja uložio u nju", rekao je na početku.

Spot sniman na Grbavici i u trening centru u Butmiru

Doppelganger je nezavisni umjetnik, koji iza sebe nema diskografsku kuću, tako da je sve troškove za pjesmu i spot finansirao sam.

"Spot sam u potpunosti uradio sam, uz pomoć nekoliko prijatelja i članova porodice. Svaka pojedinačna stvar vezana za ovu pjesmu, uključujući i spot, urađena je s ljubavlju i to je ono što je najvažnije i što bi mnogi možda trebali znati kako bi razumjeli sav trud i ljubav koji stoje iza ove pjesme", dodao je.

Ovim putem, Doppelganger se zahvalio i klubovima koji su mu pomogli u realizaciji spota. FK Željezničar je ustupio stadion Grbavica, dok je FK Sarajevo omogućio korištenje trening-centra u Butmiru.

"Barbarez mi je rekao da sam jedan od njih"

Posebno emotivan trenutak za njega bio je kada je bh. reprezentativac Tarik Muharemović javno rekao da mu se pjesma "Bosna i Hercegovina" jako sviđa.

"Iako sam već dobio ogromnu podršku od svih nogometaša, među kojima su Džeko, Kolašinac i sam Muharemović, počeo sam dobijati milion poziva od rodbine, prijatelja i kolega. Kad sam otišao da vidim o čemu se radi, nisam mogao vjerovati, jer je od svih pjesama koje je mogao izabrati, od drugih izvođača koji su također uradili predivan posao, on ipak izabrao moju.
Bio sam zaista mnogo sretan", rekao je.

Uz podršku koju je dobio od drugih reprezentativaca, ističe da mu je veliko značenje imala i reakcija selektora Sergeja Barbareza.

"Osim toga, bio sam veoma sretan i zbog toga što je naš selektor Barbarez, prepoznao ko sam i rekao da sam jedan od njih. Time je mislio upravo na to da, iako sam Italijan, ja sam Bosanac i jedan od nas, jedan od njih. I zbog toga mi je potekla mala suza iz oka", otkrio nam je.

U utakmici baraža izabrao BiH

Iako je rođen i odrastao u Italiji, Bosna i Hercegovina zauzima posebno mjesto u njegovom životu. Zbog toga je odlučujuća utakmica između dvije zemlje za njega bila mnogo više od običnog sportskog događaja.

"Mjesecima prije nego što se saznalo da će BiH i Italija igrati baraž, često sam govorio o svom odnosu prema AS Romi, Italiji i BiH. Zamišljao sam utakmicu između te dvije reprezentacije, ali nikada nisam pomislio da bi to moglo biti finale baraža. Kako sam to doživio? Teško. Međutim, moram priznati da sam te noći, baš kao što su Bajraktarević i Alibegović izabrali Bosnu, izabrao i ja. Te noći sam i ja izabrao Bosnu", ispričao je.

"Džeko se u Rimu doživljava kao legenda"

Za sebe kaže da je "Bosanac iz Rima", a upravo tako opisuje i odrastanje između dvije kulture koje su oblikovale njegov identitet.

"Volim Italiju i volim Bosnu, a posebno volim Rim, grad u kojem sam rođen i odrastao. Odrastao sam uz rimsku i bosansku kulturu, koje su nevjerovatno slične. Ima tu mnogo strasti, ljubavi, mnogo jakih emocija. Naslijedio sam obje svoje kulture i ponosan sam na to. Uvijek ću biti ponosan na Rim i na svoju Bosnu. Bosanac iz Rima ostaje Bosanac iz Rima, gdje god otišao", izjavio je reper.

Dodao je i da Rimljani i Bosanci imaju sličan humor te da se Edin Džeko u Rimu doživljava kao legenda.

"Simpatično je koliko Rimljani i Bosanci imaju sličan humor i koliko je Roma, gledano kroz nogomet, bila pod utjecajem mnogih Bosanaca. Sjetim se finala Kupa Italije kada je Senad Lulić u 71. minuti uništio snove romanista, među njima i moje. Dovoljno je pomisliti i na Miralema Pjanića ili Edina Džeku, koji se u Rimu doživljava kao legenda, gotovo poput Tottija", poručio je.

"Bosnu živim na svoj način"

Veza s Bosnom i Hercegovinom nije nastala samo kroz porodične priče. Kako kaže, vlastiti odnos prema zemlji svojih roditelja gradio je kroz česte dolaske, prijateljstva i iskustva koja je sticao od najranijeg djetinjstva.

"Odrastao sam uz priče svojih roditelja, ali zapravo je ta tvrdnja samo djelimično istinita, jer sam ja sam stvorio svoju priču o Bosni. I to zahvaljujući svojim roditeljima, koji su mi uvijek ostavljali slobodu da Bosnu živim na svoj način. Od rođenja sam išao u Bosnu dva, ako ne i tri puta godišnje. To mi je omogućilo da Bosnu, ili bolje rečeno svoje malo mjesto među planinama, blizu Kotor Varoša, doživim onom dječijom bezbrižnošću", ističe.

Posljednjih nekoliko godina Alen češće boravi u Sarajevu, a razlog su brojne muzičke saradnje među kojima su bili Frenkie i Dubioza kolektiv.

"Zahvaljujući poslu kojim se bavim kao muzičar, morao sam često ići u Sarajevo zbog posla pa sam mnogo puta provodio više vremena u Sarajevu nego u svom Kotor Varošu", otkrio je.

Glas balkanske dijaspore

Magazin Rolling Stone opisao ga je kao glas balkanske i istočnoevropske dijaspore. Na to gleda kroz prizmu vlastitih iskustava, uvjeren da se u njegovim pjesmama mogu prepoznati svi oni koji osjećaju da pripadaju različitim svjetovima istovremeno.

"U svojoj muzici pričam o svom životu. Tokom godina primijetio sam da su se mnogi mladi ljudi pronašli u mojim riječima. Ja na italijanskom kažem 'cuore a meta', što na bosanskom znači 'srce na pola' i mnogi mladi ljudi su se prepoznali u tom izrazu. To ne znači nužno biti dijete druge generacije, niti nužno biti neko s Balkana", govori Doppelganger.

"Govorim u ime onih koji imaju dom daleko od sebe, dom do kojeg ne mogu doći onoliko često koliko bi željeli. Govorim za ljude koji su cuori a meta, podijeljeni između dva svijeta, između dvije polovine svog srca. I mislim da je to pomalo i ono što naša reprezentacija danas pokazuje, kroz momke koji su odlučili izabrati Bosnu, jer se i oni osjećaju kao cuori a meta", nastavlja.

Pjeva na tri jezika

U muzici često kombinuje italijanski, bosanski i engleski jezik. Na italijanskom je ranije objavljivao pjesme inspirisane Bosnom i Hercegovinom, među kojima je i ona posvećena Edinu Džeki, a kaže da je izbor jezika prije svega odraz života koji vodi.

"Engleski koristim više je zbog međunarodne dimenzije. Radio sam pjesme koje govore o Balkanu i, koliko god su balkanske zemlje slične, ne govorimo svi isti jezik da bismo se uvijek razumjeli. I za ovu pjesmu za Svjetsko prvenstvo odlučio sam koristiti bosanski, ali i engleski. Prije svega zbog tog bosanskog inata, da svi shvate da smo mi tu. Uradio sam to i zbog bosanskih momaka i djevojaka koji žive u dijaspori, a bosanski još uvijek moraju malo bolje savladati", objasnio je.

"25 godina se vraćam u Bosnu, smatram se Bosancem"

Na pitanje šta danas za njega predstavlja Bosna i Hercegovina, odgovara da je vežu ljudi koje je kroz godine upoznao i koji su postali njegova porodica.

"Mnogi ljudi, kad dolaze u Bosnu na odmor, vraćaju se prije svega zbog porodice. Nažalost, za mene to nije jedan od razloga jer skoro više nemam nikoga po krvi. Razlog zbog kojeg se vraćam jesu prijatelji koji me tretiraju kao dio svoje porodice. Kad me ne vide, možda za Bajram ili za običnu roštiljadu, pitaju se: 'A gdje je naš Alen?' Ja se već 25 godina vraćam u Bosnu, volim je i smatram se Bosancem. Ova pjesma je bila samo povod da se vratim, da snimam spot i da pojedem koji burek i ćevape sa svojom porodicom", rekao je.

Zanimljiva je i priča o umjetničkom imenu Doppelganger, koje je odabrao još tokom studija. Kaže da ono najbolje opisuje život između dva svijeta i dva identiteta koja su ga oblikovala.

"U to vrijeme studirao sam njemački jezik na univerzitetu i čitao klasik o 'doktoru Jekyllu i gospodinu Hydeu', osobi podijeljenoj na dvije strane. Uzeo sam samu ideju tog imena i prilagodio je sebi: osobi podijeljenoj između dva svijeta, Bosne i Italije. Mogu reći da mi se ime i danas sviđa i da ga i dalje nosim s ponosom", poručio je na kraju.