Medijski najeksponiraniji član grupe, gitarist i pjevač, Branko Ðurić Ðuro, rođen 1962. godine u Sarajevu. Jedan je od najpoznatijih bosanskih glumaca - komičara, režisera i dramskih pisaca.
Završio je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu 1988. godine. Bio je jedan od ključnih ljudi u "Top listi nadrealista", glumio je u predstavi "Audicija", a najvažnije filmske uloge su mu u "Ovo malo duše", "Kuduz", "Dom za vješanje" i omnibusu "Kako je propao rokenrol". Svoj talent je iskazao i u muzici kao pjevač i gitarist u sarajevskoj grupi Bombaj štampa.
1992, godine napušta rodno Sarajevo i odlazi u Sloveniju gdje radi u pozorištu, na televiziji i filmu. Njegov režiserski prvijenac, "Kajmak i marmelada", postigao je ogroman uspjeh u Sloveniji. Godine 2004. na sceni Pozorišta mladih u Sarajevu premijerno je izvedena predstava "Šta ćemo sad", prema njegovom tekstu. Živi i radi u Ljubljani.
Bombaj štampu su 1982. godine osnovali gitarista Nedim Babović i Branko Ðurić Ðuro. Ime grupe nastalo je na osnovu riječi "bombati" koja u sarajevskom slengu znači lagati. Ubrzo nakon osnivanja, grupa je počela po sarajevskim klubovima držati zajedničke i samostalne koncerte na kojima su svirali svoje hitove “Željo, Željo”, “Jogging across Alipašino Polje” i “Dole”.
Djelovanje grupe su uveliko ograničavale Ðurine glumačke obaveze, pa je njihova prva ploča “Bombaj štampa” ugledala svjetlost dana tek 1987. godine.
Autori većine pjesama su Ðuro i Neno, a pored ostalih, prateći vokali na ovom albumu bili su i Rizo iz grupe Elvis J. Kurtovich, Amila Sulejmanović, te Gile i Cavke iz Električnog orgazma. Neki od hitova sa ovoga albuma su “Mrak i ja”, “Otvorena pjesma Ðorđa B.”, “Ðiđi-miđi (Patetika)”, “Često poželim da sve zaboravim”. Sama promocija ovog albuma kasnila je preko godinu dana, jer je u vrijeme njegovog izlaska Ðuro bio angažiran na snimanju filma “Dom za vješanje”. U proširenom sastavu, grupa nastavlja sa koncertima po SFRJ, te sudjeluje na turneji “Top liste nadrealista”.
O Bombaj štampi se nije mnogo čulo sve do 1990. godine kada su objavili album “Ja mnogo bolje letim sam”, u nešto izmijenjenom sastavu. Umjesto Ademira Volića zauzima Dragan Bajić, za gitarom se pojavljuje Zoran Šerbedžija, a umjesto Nene Jeleča, koji se na ovom albumu pojavljuje u ulozi producenta, bas gitaru svira Srđan iz "Crvene jabuke". Kao gost u pjesmama “Kad moj Nedo i njegov Brada sviraju blues” i “Šarene ulice” pojavljuje se Davor Gobac sa svojom grupom "Psihomodo pop".
U novim pjesmama su dali još otvoreniju posvetu svojim uzorima, Chucku Berryu i The Rolling Stonesima, posebno u "Ludnica (Kad moji momci sviraju u gradu)", "Da li da" i naslovnoj. "Ćerka jedinica" je još jedna obrada pjesme Dražena Ričla i Elvisa J. Kurtovicha. Povodom izlaska ploče odsvirali su seriju nastupa, a početkom rata su prekinuli ove aktivnosti.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
