Intervju / Alka Vuica: Šta god pričali o Jugoslaviji, lažu; ona nikada nije bila umjetnički cenzurisana

Najavljena je večer s Alkinim najpoznatijim hitovima, svirkom uživo i posebno osmišljenim scenskim nastupom. Nastup spaja koncert, ples i show program. Kazala je da ne zna raditi koncerte napola, a ni živjeti ni voljeti napola. Na pitanje je li joj taj princip "sve ili ništa" više koštao ili više donio, u karijeri i privatno, odgovorila je:

"Uvijek više košta kad niste napola, kad ste iskreni i beskompromisni!". Decenijama je pisala hitove za druge pa ih je publika često vezala za tuđi glas. Zanimalo nas je li joj ikada zasmetalo to što je zbog ovoga ponekad bila u sjeni kao autorica ili joj nikada nije ni bio cilj biti u fokusu.

"Nije mi nikad smetalo što sam kao autor u sjeni, jer sam i sama stvorila svoju pjevačku karijeru koja je posebna i autorska. Kao autor razlikujem pjesme koje su za mene i koje su za druge pjevače ili koje sama ne mogu otpjevati. Imam vrlo ograničenu mogućnost ispjevati neke pjesme, jer imam specifičan i dubok glas za jednu ženu, tako da nikad ne kompliciram, znam šta mogu i ne mogu", kazala je.

Na turneji je prate Alkari i Alkete, a obećava ples, smijeh i "malo ludosti". Govorila je o tome šta joj znači vratiti se u Sarajevo nakon dugo vremena.

"Sarajevo mi puno znači i oduvijek ima posebno mjesto u mom srcu! Sarajevo je moj omiljeni grad još iz doba Juge, grad koji nam je svima puno dao, bez obzira jesmo li u njemu živjeli ili nismo… Sarajevo je ljubav! Uvijek sam ga tako doživljavala i ništa se nije promijenilo! Središte kultura i humora s kojim sam odrasla, pokreta i promjena, najboljih pjevača i ludilo talentiranih i posebnih ljudi… Jednostavno, volim Sarajevo! I imam beskrajnu tremu! Jer, u Sarajevu se nikad niste dovoljno dokazali. Sarajevo je i malo i veliko u isto vrijeme, moj emotivni grad kojeg beskrajno volim!", poručila je.

"Jugoslavija nije bila umjetnički cenzurisana"

Poznavala je različita lica Sarajeva: njegova kulturna i muzička okupljanja, specifičan humor, neposrednost ljudi i duh po kojem je grad prepoznatljiv. S tim u vezi, govorila je o tome kada danas dođete u glavni grad Bosne i Hercegovine, prepoznaje li još uvijek ono Sarajevo koje ju je nekada privlačilo.

"Mnogi su pričali da se Sarajevo promijenilo. Naravno, promijenio se čitav svijet, ali Sarajevo nije izgubilo svoj duh i svoj humor i svoju specifičnost! Sarajevo će za mene uvijek biti ono što je nekad bilo. I u mom srcu i u mom svjetonazoru. 'Vidimo se u Sarajevu' zvala se moja emisija koju sam vodila i dala joj ime. To je vrlo znakovito! Recimo, kao vidimo se u mom kraju ili vidimo se u raju", ispričala je.

Osamdesetih je pisala stihove o slobodi i seksualnosti kakvi tada nisu bili česti na sceni. Je li danas scena slobodnija ili cenzurisanija nego u Jugoslaviji?

"Ma šta god 'oni' danas pričali o Jugoslaviji, lažu! Jugoslavija nikad nije bila umjetnički cenzurisana! Čak su i Johnnyju i Azri dozvoljavali da 'pljuju' režim i odrastali smo otvoreno i svjesno! Nismo imali puno doticaja sa 'zapadom', što se na kraju pokazalo ispravnim, ali mogli smo doći do pravih albuma i pravih izvođača. Da se ne lažemo, Dugme miksalo u Londonu, baš kao i Zdravko Čolić. Raspitajte se ko je to finansirao. Scena je danas 'primitivna' i nije ni sjena sceni iz te navodno zatvorene i 'cenzurisane' Jugoslavije! Jugoslavija je podržavala umjetnost, bez obzira o čemu je umjetnost govorila", smatra.

Tokom karijere često je izlazila iz okvira očekivanja svojim izgledom, javnim nastupima i načinom na koji govori o ljubavi, slobodi i ženama. Istovremeno, žene na javnoj sceni nerijetko se procjenjuju više prema izgledu i privatnom životu nego prema onome što stvaraju ili zastupaju. Pitali smo je misli li da je društvo danas zaista slobodnije prema ženama koje odbijaju da se uklope u očekivane obrasce ili su se samo promijenili načini na koje ih osuđujemo.

"Nisam 'grupni' tip žene, a ni osobe. IndividuAlka sam. Ne zanima me uglavnom odnos društva prema skupini. Ja se u 'skupini' nelagodno osjećam. Šta znači 'žene na javnoj sceni'? Danas žene nastupaju polugole kao striptizete, čak i žene svjetske karijere poput Madonne ili Lady Gage. To dokazuje da žene nisu slobodnije, nego u 'seksualnom ropstvu'! Zamislite da je Tereza morala nastupati polugola ili Josipa ili Gabi da promoviraju svoju novu pjesmu. O čemu mi pričamo? Svijet ne ide prema slobodi, svijet pojeftinjuje sve. Žene ponižava u ovom muzičkom svijetu i što je najgore, one na to pristaju jer nemaju izbora. Ako žele da im se pjesme slušaju, moraju izgledati kao seksualni objekti čak i sa 68. O čemu se radi? Bolesno!", kazala je.

"Seksualnost ne određuje osobu, već njen karakter"

Kao kantautorica koja je stvarala u vremenu velikih diskografskih kuća, radijskih hitova i fizičkih albuma, a danas djeluje u svijetu društvenih mreža, algoritama i borbe za pažnju publike, svjedočila je velikoj promjeni muzičke industrije. Istovremeno je upozoravala na važnost zaštite autorskih prava i položaja domaćih autora.

Govorila je o tome ima li talent danas veću ili manju vrijednost nego nekada, ako uspjeh sve više zavisi od pregleda, viralnosti i tržišne vidljivosti te može li umjetnik u takvom sistemu sačuvati autentičnost, a da ne postane rob vlastitog imidža.

"Može! Zaštita autorskog prava je bitna i najbitnija. Autorsko pravo je pravo iz kojeg su nastala sva prava i ono mora biti zaštićeno i prepoznato. Ljudi to često ne razumiju i bore se protiv zaštite prava, ali na kraju, to je jedino što će bilo kojem umjetniku ostati. Vremena se mijenjaju, a zakon o zaštiti autorskog prava treba postrožiti", smatra.

Ranije je govorila da je imala lijepa intimna iskustva sa ženama, da seksualnost nije nužno određena rodom i da smatra kako su ljudi biseksualni po prirodi. S obzirom na to da se na Balkanu o homoseksualnosti i dalje govori uz brojne predrasude, zanimalo nas je misli li da je društvo zaista spremno prihvatiti seksualnu slobodu o kojoj govori ili je lakše slaviti nečiju otvorenost kada je riječ o poznatoj ličnosti.

"Postavljate više pitanja odjednom... Šta znači seksualna sloboda? Vrlo upitno! Mislim da seksualnost ne određuje osobu, već njezin ili njegov karakter. Uopće smatram da se previše daje na važnosti bilo čijoj seksualnosti. Ljudi imaju pravo ispitivati svoju seksualnost ako time ne povređuju nikog. Kada sam bila mlada, bilo je moderno ispitivati svoje želje i fantazme, poljubiti se sa ženom itd. I danas smatram da nije bitno ko s kim spava ako to nije morbidno i bolesno. Kakva seksualna sloboda? Pa ne možeš silovati dijete ili psa zato što te to pali! Ja bih strijeljala za takve stvari", kazala je.

Jako je ponosna na sve što je njen sin napravio

Dalje je navela da je uglavnom za to da se ponovo uvede smrtna kazna, naročito za takve prijestupe.

"Znači, nisam za seksualne slobode. Ako sam za ograničenu slobodu, onda to nije sloboda! 'Ajmo sad otvoriti raspravu. Pitate me sulude stvari. Ja nisam za seksualnu slobodu, ali sam za pravo izbora ako to ne šteti nikome! Nisam čak ni za to da muž siluje ženu ako su u braku, tj. ako ona ne želi s njim više spavati i rađati mu djecu! Mislim da i to mora biti kažnjivo i ustavom zagarantirano kao seksualna sloboda. Puno važnije nego da li ću se ja poljubiti sa ženom ili moj frend sa nekim frajerom javno. Glupost", rekla je.

Njen sin Arian Vuica se bavi muzičkom produkcijom. Na pitanje kako doživljava činjenicu da je on izabrao vlastiti put unutar svijeta kojem je i sama posvetila veliki dio života, odgovorila je:

"Potpuno ga podržavam u svemu što radi i jako sam ponosna na sve što je napravio! Voljela bih da je puno više pun sebe kao mnogi iz njegove generacije, ali on je pravi umjetnik i razumijem da je svoj i samozatajan", kazala je.

Arian Vuica i supruga Dora Šitum Vuica nedavno su dobili sina. Često se kaže da bake imaju privilegiju da pruže onu nježnost i strpljenje koje roditelji, opterećeni svakodnevnim obavezama, ponekad teže pronalaze.

Pitali smo Alku Vuica prepoznaje li sebe u toj slici ili je i kao baka zadržala svoj temperament, direktnost i karakterističnu energiju te šta bi voljela da njeno unuče jednog dana nauči od nje, ne iz onoga što mu govori, nego iz načina na koji živi.

"Mali je još i nekako mi je nepristojno pričati o njemu za novine. Staromodna sam i vežem 'crveni' konac oko njega. Čudesno je imati unuka. Ne želim govoriti što želim ili ne želim. Neka ga nas dragi Bog čuva i uputi na njegov", rekla je Alka Vuica na kraju razgovora za Klix.ba.