Manekenka Lamija Lagumdžija: Ispod šminke i sjaja je dosta odricanja i teškog rada
Manekenstvom se bavi od malih nogu, te je išla na razne kurseve a 2009. godine je odabrana za "Best child model" u BiH, nakon čega je učestvovala na takmičenju "Best child model of the world" gdje je odnijela titulu za najbolji modni izgled na svijetu.
"Najbolja odskočna daska mi je bio ugovor sa modnom agencijom iz Londona Mapa Model Management koja mi je postala matična agencija 2015. godine. Prvi veliki ugovor sam dobila te godine te sam išla u Indiju gdje sam radila dva mjeseca u New Delhiju", počinje priču Lamija.
Od malih nogu putuje i obilazi svijet, te je kroz putovanja shvatila da želi živjeti vani.
"Želim živjeti vani zato što sam oduvijek voljela isprobavati nešto novo i drugačije i oduvijek sam mislila da ću jednom kada budem živjela vani doći nazad u BiH. Danas više nisam sigurna da bih se vratila, ali volim Bosnu i Hercegovinu, to je moja država", kaže.
Godine 2016. dobija ugovor u Indoneziji, gdje i danas živi i radi kao freelancer. Za sebe kaže da je rođena Sarajka i da duh koji Sarajevo ima nije pronašla nigdje drugo u svijetu. Ne zna da li će se vratiti u BiH zato što nije zadovoljna političkom postavom i generalno ljudima koji vode glavnu riječ u državi.
"BiH mi jako nedostaje i često me uhvati nostalgija pa pričam ljudima kako je lijepo kod nas. Nažalost, zbog fakulteta i obaveza rijetko dolazim kući ali trudim se da bar jednom ili dvaput dođem. Kada me pitaju zašto se ne vratim ako toliko volim biti ovdje, odgovorim im da nisam zadovoljna slikom države koju crtaju ljudi kojima nije u interesu da ona nastavi rasti", poručuje.
Poznata indonezijska glumica
Ponosna je što je još uvijek ista osoba kakva je i bila, samo sa više znanja i iskustva.
"Ljudi misle da je sve super čim odeš u drugu državu, ali ne vide drugu stranu priče. Nije lako otići od svega na šta si navikao, svega što poznaješ i voliš. Nije lako napustiti domovinu. Ovdje je sve drugačije nego kući ali drago mi je da sam naučila živjeti i biti samostalna", kaže.
Lamija se pored modelinga bavi i glumom, te ističe da je u indoneziji vrlo poznata kao glumica.
"Glumila sam u mnogo poznatih filmova i serija ovdje i trenutno učestvujem u velikom projektu koji se zove "The apartment/master design apartment" a to je najveće takmičenje tog tipa u Aziji ali i šire. Voljela bih otvoriti butik koji promoviše nacionalne nošnje BiH jer su za njih zainteresovani mnogi poznati ljudi u Indoneziji", navodi Lamija.
U takmičenju u kojem sada učestvuje je u top četiri od 12 učesnika, te ide u finale. Ukoliko pobjedi, kupit će stan u centru Jakarte.
"U Sarajevu sam završila Petu gimnaziju pa sam upisala Elektrotehnički fakultet koji sam nastavila u Jakarti na Gunadarma univerzitetu. Dobila sam stipendije za ovaj fakultet i za još jedan u Turskoj, ali sam se ipak odlučila da je ovaj bolja opcija", kaže Lagumdžija.
Osim maternjeg jezika tečno govori i engleski i indonezijski, a malo slabije turski i njemački. Na fakultetu koristi samo indonezijski.
"Nekad mi se zna desiti da čujem kako ljudi nešto prokomentarišu o meni na indonezijskom jeziku i onda se postide kada im odgovorim i vide da sam ih čula i razumjela", kroz smijeh kaže Lamija.
Voljela bi ohrabriti što više djevojaka da se ne boje predrasuda te da na prvo mjesto stave školu i fakultet jer se modeling može zaustaviti u svakom momentu, ali život se i dalje nastavlja.
"Što se tiče vlastite agencije, nikad nisam bila protiv toga. Proživjela sam dosta toga u agencijama i kada bih otvorila vlastitu tačno bih znala šta je potrebno svakoj djevojci da bi uživala u ovom poslu", poručuje.
Budućim manekenima savjetuje da ne odustaju, bez obzira na situaciju u državi.
"Bitno je potruditi se i raditi, te je također bitno završiti školu, to stalno ponavljam. Ljepota i mladost su prolazni a škola i fakultet su ono pravo bogatstvo koje svima treba u životu", kaže.
Kritike kao i komplimente podnosi jako dobro, te se trudi što više naučiti iz njih. Ipak kaže da su je komplimenti uvijek činili jačom jer je po prirodi jako stidna, te joj to pomaže da se opusti.
Trudi se ostati svestrana
Na modeling gleda kao na hobi, a u budućnosti planira otvoriti firmu koja bi se bavila proizvodnjom pomagala za osobe sa invaliditetom.
"Najljepša stvar u vezi ovog posla je što imaš priliku putovati i upoznati svijet i možeš biti šta god želiš. Ipak, iza sve ove šminke je dosta odricanja i teškog rada. Ljudi misle da je modeling jednostavan posao gdje samo treba da se našminkaš i smješkaš, ali ne znaju da obično snimanje traje 14 do 18 sati i da u tom vremenskom periodu treba isprobati 150 odjevnih kombinacija", kaže Lagumdžija.
Kada se prijavljivala za školovanje u Velikoj Britaniji, poslala je aplikacije u više škola te je uskoro bila obavještena da je dobila punu stipendiju za četvrtu godinu srednje škole.
"To mi je bio jedan od najljepših momenata u životu, ali je veliko razočarenje uslijedilo nakon što sam poslala svu potrebnu dokumentaciju nakon čega sam dobila poziv u kojem mi je rečeno da je došlo do velike zabune jer su oni imali slobodno mjestu u muškom internatu. Mislili su da sam muško jer sam se bavila streljaštvom", govori Lagumdžija uz smijeh.
Uprkos brojnim obavezama, svaki dan uči i isprobava nove stvari.
"2014. sam režirala film "Holding hands" te pobijedila na SFF-u, Zadar Film Festivalu i još par evropskih festivala. Godinu poslije sam bila u žiriju u Dohi sa našim oskarovcem Danisom Tanovićem. Na to sam jako ponosna", zaključuje Lamija.
