Zvučna skulptura o prvoj bošnjačkoj džamiji u Sloveniji u središtu slovenskog paviljona u Veneciji

Džamija podignuta za muslimanske vojnike Austro-Ugarske na soškom frontu 1917. godine postojala je tek nekoliko mjeseci, a njene ruševine i sačuvani tragovi danas su polazište za projekat kolektiva Nonument Group u slovenskom paviljonu na 61. Venecijanskom bijenalu, piše rtvslo.si.

Arhitekt Miloš Kosec podsjetio je da je fotografija džamije u alpskom pejzažu probudila interes za gotovo zaboravljenu priču i travnjak u Logu pod Mangartom učinila "zgovornim", naročito u kontekstu rasprava o terorizmu nakon 2000. godine i polemika o gradnji džamije u Ljubljani.

Nonument Group se bavi sakrivenim, napuštenim, izbrisanim ili zaboravljenim arhitekturama i javnim prostorima čiji se smisao mijenja kroz političke i društvene promjene, a džamija u Logu pod Mangartom u njihovoj interpretaciji postaje takav nonument. Njen tačan kraj nakon 12. bitke na Soči i povlačenja bojišta u oktobru 1917. nije razjašnjen, a pretpostavlja se da je građevinski materijal recikliran za potrebe lokalne zajednice. Ruševine su otkrivene tek nedavno, dok su 2022. i 2024. godine izvedena arheološka iskopavanja koja je finansirala Islamska zajednica Slovenije.

U pratećem tekstu projekta navodi se da se postavka "ne bavi samo pričom o islamu i bošnjačkim vojnicima na slovenačkom području, već otvara i šire tumačenje preplitanja moći, duhovnosti i ratne propagande".

Glavni element paviljona biće višekanalna zvučna instalacija bez vizuelnih arhivskih prikaza. Martin Bricelj Baraga opisao je koncept riječima:

"To je u suštini paviljon u kojem nema slika. Odlučili smo se za odsustvo slika, arhivske građe. Riječ je o uranjajućoj višekanalnoj zvučnoj instalaciji. Kada uđemo, nađemo se u prostoru beskonačnih ruševina, čujemo vlastite korake, vlastito kretanje. U središtu paviljona je naša nevidljiva kuća, koja je obris, tlocrt nekadašnje džamije. Ljudi su pozvani da je privremeno nasele, kroz kontemplaciju slušaju poemu posvećenu travniku u Logu pod Mangartom, koja svjedoči o historiji, sjećanjima i refleksijama o toj džamiji iz Prvog svjetskog rata", kazao je.

Autorica pjesme koja će se čuti u paviljonu, Neja Tomšič, pojasnila je da je tekst nastao nakon opsežne istraživačke faze i brojnih intervjua, čiji su dijelovi utkane u poemu. Naglasila je da je sama postavka paviljona samo jedna strana projekta: historija džamije, refleksije, arhivske fotografije, materijal arheoloških istraživanja i vizuelni esej Martina Bricelja Barage biće objedinjeni u katalogu, koji će ponuditi faktografski temelj onome što će u fizičkom prostoru biti prije svega emotivno i asocijativno iskustvo.

Arhitektica Nika Grabar istakla je fokus na materijalnim ostacima i slojevima tragova koje objekti ostavljaju tokom svog postojanja te najavila da se projekt dotiče pitanja stalne gradnje i rušenja, ne otkrivajući u potpunosti kako će to biti vidljivo u samoj postavci. Kuratorica paviljona Nataša Petrešin Bachelez naglasila je da slovenski paviljon slijedi vodilju bijenala, čiji je koncept "In Minor Keys" povezan s manjinskim, tišim pričama.

U tom okviru naglašena je pozicija muslimana kao manjine u Austro-Ugarskoj, njihov poseban pravni status u Bosni i Hercegovini, kao i činjenica da je tokom Prvog svjetskog rata u austro-ugarskoj vojsci djelovalo 35 muslimanskih bataljona.

U tekstu se podsjeća i da su muslimanskim vojnicima, među ostalim, bila priznata posebna prehrambena pravila, imali su vojne imame, petak kao neradni dan te vjerske praznike ramazanskog i kurbanskog bajrama. U većim gradovima poput Graza, Zagreba i Budimpešte te u blizini bojišta ubrzano su podizane džamije, uključujući i onu u Logu pod Mangartom. Navodi se da su ovakve "koncesije" vjerovatno imale za cilj jačanje lojalnosti muslimanskih vojnika i da je prisustvo imama na frontu i gradnja džamija za bečki dvor imala i mobilizacijski učinak.