Znate li za Marian Wenzel? Umjetnica koja je prije 60 godina na magarcu obišla BiH da bi proučavala stećke

Marian Wenzel je historičarka umjetnosti i umjetnica američkog porijekla koja je naučnu karijeru gradila u Velikoj Britaniji. Bosnu i Hercegovinu je zadužila svojim katalogom ukrasnih motiva na stećcima, koji su bili plod njenog dugogodišnjeg istraživanja i terenskog rada na nekropolama u našoj zemlji. Taj katalog je postao nezaobilazan materijal za istraživače srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.

"Crteži, fotografije i dnevnici s terena vrijedan su zapis ne samo o stećcima, nego i o ljudima i ovim prostorima 60-ih godina prošlog stoljeća", priča nam Elma Hodžić, kustosica Historijskog muzeja.

Inače, u Historijskom muzeju BiH se nalazi stalna postavka posvećena Marian Wenzel, koja je ovoj bh. kulturnoj instituciji ostavila na povjerenje vrijednu zbirku sastavljenu od arhive, spisa i fotografija. Ova postavka je odličan način da uđete u čarobni svijet, po mnogo čemu njene fascinantne ličnosti, a mi vam donosimo zanimljive detalje iz života Wenzel, kao i povezanost koju ima sa BiH.

Wenzel je rođena u Pittsburghu, u Pennsylvaniji (SAD), 18. 12. 1932. godine. Odrasla je u tom gradu, u petočlanoj porodici. U Pittsburgu je završila osnovnu školu i fakultet, a zatim odlazi i na fakultet u London, gdje se posebno posvetila slikarstvu i izgradila karijeru.

"Marian Wenzel neprestano putuje, slika, proučava magične motive na antičkim gemama koje se pojavljuju i na njenim slikama. Nešto kasnije, ispoljava i interesovanje prema islamskoj umjetnosti, kaligrafiji i arhitekturi, staklu i metalu kao sredstvima umjetničkog izraza u izradi mozaika, prstenja, ogrlica i drugih umjetničkih predmeta", navodi se u izvorima Historijskog muzeja BiH.

Putujući na magarcu pobila je vezu stećaka i bogumila

Slikarstvo, putovanja i radoznali duh doveli su je i do Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući knjigama i suvenirima koje joj je tetak donosio sa službenih putovanja u Kraljevinu Jugoslaviju, Marian posebno uočava Bosnu i Hercegovinu, u kojoj će otkriti fascinantan svijet šarolikosti stanovništva, kultura, običaja, sakralnih i drugih spomenika.

Tako će u periodu od 1957. do 1965. godine stećci postati poseban predmet njenog interesovanja. Proučavanje njihove veličine, razmještaja i ukrasnih motiva rezultirali su djelom "Ukrasni motivi na stećcima", koji su objavljeni u Sarajevu 1965. godine.

Crkva bosanska i ezoterijska tumačenja bogumilstva nagnali su Marian da promijeni temu svog istraživanja i da se od italijanske umjetnosti 17. vijeka posveti rasvjetljavanju bogumilskih nadgrobnih spomenika, kakvim su se tada stećci smatrali.

Rane šezdesete godine provela je obilazeći na magarcu nepristupačne krajeve Hercegovine i Bosne, pomno bilježeći motive na stećcima.

"Kao što je u svom umjetničkom izrazu koristila poznavanje historije i historije umjetnosti, tako je i u naučnom radu koristila slikarski talent, ostavljajući u bilježnicama hiljade crteža stećaka", stoji u izvorima Historijskog muzeja.

Rezultati njenog istraživanja pobili su u konačnici vezu stećaka s bogumilima.

"Bogumile u srednjovjekovnoj Bosni Marian nije našla, ali se ovim radom trajno vezala za Bosnu i Hercegovinu, zemlju i ljude kojima je ostala vjerna do kraja života", navodi se u spisima Muzeja.

Wenzel je kasnije istraživala i polje obrade metala te prema njenom mišljenju, prava umjetnička forma bosanske države 14. i 15. stoljeća nisu bili stećci, nego kazani, ornamentalne srebrne i posrebrene zdjele, napravljene od metala te bogatstava bosanskih rudnika, dok su dekoracije na stećcima njihova reducirana forma.

Drugi put u BiH dolazi 1992.

Nakon početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine započela je nova veza Marian Wenzel s Bosnom. Od tada, pa do svoje smrti, 6. januara 2002. godine, većinu svog vremena posvećivala je Bosni i Hercegovini. Njena misija je postala zaštita ugroženog kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Taj angažman ogleda se kroz brojne aktivnosti i apele upućene međunarodnoj javnosti, a posebno je značajno pismo američkom predsjedniku Billu Clintonu koje je napisala u junu 1993. godine.

"Nedavno sam posjetila Sarajevo i druge dijelove Bosne i Hercegovine, kako bih istražila stanje kulturnog naslijeđa u toj zemlji. Ljudi su mi na licu mjesta rekli da je njihovoj zemlji potrebna pomoć za spomenike, pomoć za obrazovanje i pomoć za kulturne aktivnosti koje hrabro pokušavaju da nastave tokom rata, a često i uspijevaju, unatoč strašnim nedaćama. (…) Do sada, UNESCO je od strane UN-a bio spriječen da djeluje korisno u BiH, ali humanitarna pomoć ne smije biti ograničena na hranu, lijekove i deke, što je samo dobročinstvo. Pomaganje kulturnom životu ovog naroda u opasnosti, je priznanje njihovog dostojanstva, i stvari koje su im važne, koje nadilaze pitanja ličnog fizičkog opstanka", napisala je Wenzel tada Clintonu.

Također je osnovala fondaciju "Bosnia-Herzegovina Heritage Rescue" (BHHR), u prijevodu "Spašavanje naslijeđa Bosne i Hercegovine", sa sjedištem u Londonu. Wenzel i BHHR su sarađivali sa kulturnim ličnostima iz BiH, kao što su Azra Begić i Enver Imamović, kako bi privukli svjetsku pažnju na uništavanje kulturne baštine u BiH i na nastojanja bosanskohercegovačkih kulturnih aktera da očuvaju i osiguraju umjetnička djela i rukopise, na primjer Hagadu.

Istaknuta historičarka umjetnosti i likovna kritičarka Azra Begić je o Marian pisala: "Marian Wenzel je bila žena sa tri domovine i svaka može da polaže prava na nju: SAD, gdje se rodila i odrasla i čijeg se državljanstva nikad nije odrekla; Velika Britanija, koja joj je od pedesetih godina prošlog stoljeća pružila životno utočište i Bosna i Hercegovina, koja ju je prihvatila i posvojila. Nisu uzalud njeni davnašnji prijatelji umjetnici Mladen Kolobarić i Milorad Ćorović pobosančili njeno ime preinačivši ga u Mara Stećković".