"Zašto tone Venecija" donosi tekstove 76 pjesnika i pjesnikinja
Knjiga se bavi bošnjačkom poezijom tokom 20 posljednjih godina i sadrži izbor iz poezije 76 bh. pjesnikinja i pjesnika.
"Koliko god to paradoksalno i jezivo zvučalo, ako je išta dobro od rata, profitirala je bh. umjetnost uopće, profitirala je bošnjačka književnost, kao jedna od njenih važnih saatavnica kulture. U tom stadiju ljudske destrukcije, kakav je rat, dogodilo se da su mladi bošnjački pjesnici progovorili na način da je bh. tragedija dobila glasnost, dobila je globalni okvir“, rekao je Ervin Jahić.
O knjizi su govorili eminentni profesori Senadin Lavić, Senad Nanić, Sanjin Kodrić, Mirsad Kunić, Muris Bajramović, akademik Tonko Maroević.
Knjiga “Zašto tone Venecija” na 500 stranica donosi tekstove 76 pjesnika i pjesnikinja iz BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Evrope i svijeta. Izbor sadrži šest, sedam naraštaja bošnjačkog pjesništva i barem toliko "škola pjevanja“, orijentacija, tendencija. On je i po duhu i po nakani transgeneracijsko i transpoetičko pretraživanje novije bošnjačke poezije.
U antologiju su, pored ostalih, uvršteni Nusret Idrizović, Izet Sarajlić, Alija Kebo, Husein Bašić, Bisera Alikadić, Nedžad Ibrišimović, Kemal Mahmutefendić, Ismet Rebronja, Ferid Muhić, Ibrahim Hadžić, Abdulah Sidran, Meho Baraković, Fehim Kajević, Melika Salihbeg Bosnawi, Irfan Horozović, Enes Kišević, Tahir Mujičić, Mujo Musagić, Ejub Štitkovac, Husein Dervišević, Admiral Mahić, Sead Mahmutefendić, Munib Delalić, Šefik Daupović Fiko, Nermina Omerbegović, Safet Hadrović Vrbički i Sinan Gudžević.
Nakanivši ovjeriti domete posljednjih 20 godina bh. pjesništva, ova knjiga počinje tamo gdje se zaklopila Antologija bošnjačke poezije XX vijeka profesora Enesa Durakovića, najprije objavljena 1990. godine pod egidom “muslimanska”, a potom 1996. terminološki revidirana.
Savremeno bošnjačko pjesništvo, iako pisano na jeziku malobrojne zajednice, uglavnom na bosanskom standardu, ali i srodnim južnoslavenskim jezicima, po vokaciji, interijeru i eksterijeru, ponajprije pripada bazenu europske poezije.
“Ni njegova autohtonost, ni nacionalni asortiman ne umanjuju tu činjenicu, kao ni orijentalno-islamski impuls", rekao je Jahić u predgovoru knjige i dodao "naprotiv, bez obzira na recepcijske ovjere, ta poezija prošla je put nijekanja, svojatanja i ideološke likvidacije, političke i ratne represije i, sa svojim, suvremenosti konkurentnim, govorom, ostala vitalna, kritički relevantna, ako ne i kakav-takav korektiv kolektiviteta, mjesto razlike u turbulentnim vremenima i čestim društvenim potresanjima”.
