Kultura
0

Uz Valentinovo - savršena ljubav Hasanaginice

FENA
Po mnogima jedna od najljepših i najzadivljujućih balada ikada nastalih - "Hasanaginica", koja je u formi opere na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo u kontinuitetu od 2000. godine, svojom pričom o tragičnoj ljubavi može biti dio obilježavanja Dana zaljubljenih, Valentinova.

"Hasanaginica" je bosanska usmena balada, nastala između 1646. i 1649. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine, koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka i vjerovatno se prepričavala sa koljena na koljeno po Imotskom i okolini.

Od zaborava ju je otrgnuo 1774. italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je "morlačka balada". Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi "Put po Dalmaciji" u Veneciji.

Od tog trenutka počeli su se nizati prevodi ove pjesme na raznim jezicima svijeta. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe, Walter Scott, A. S. Puškin ili Adam Mickiewicz samo su neka od imena koja su prevodila "Hasanaginicu".

Libreto za prvu bosansku operu "Hasanaginica" napisao je Nijaz Alispahić, kompoziciju Asim Horozić, režiju je uradio Sulejman Kupusović, dok je u naslovnoj ulozi nastupila primadona sarajevske Opere Amila Bakšić.

Bakšić ocjenjuje za Agenciju Fena da nije sigurna šta bi se moglo dodati novo o "Hasanaginici", o kojoj je toliko toga ispričano, te odigrano dramskih komada i opera.

"Ja sam Hasanaginicu kroz svaku svoju ulogu i predstavu ponovo doživljavala kroz njenu ljubav, ali osjećala sam tu ljubav prvenstveno prema djeci. Tako sam shvatila tu ljubav Hasanaginice. Naravno da je ona bila odana svom suprugu, ali prvenstveno je najveća njena ljubav za djecom", istaknula je ona.

Ova primadona smatra da je najvjerovatnije upravo u tome najveći uspjeh ove balade, naglašavajući da su djeca ta koja najčešće pobuđuju najizraženija osjećanja kod svake osobe.

"Mislim da je dijete i njegova nevinost ono najljepše što čini jednog čovjeka, što ga oplemenjuje i daje mu pozitivnu crtu i energiju", naglasila je ona.

Bakšić smatra da bi "Hasanaginica" zbog ljepote njene priče trebala češće biti na sceni Nrodnog pozorišta, iako je u kontinuitetu od 2000. godine na repertoaru te kuće.

"Godišnje se izvedu jedna do dvije te predstave, ali mislim da bi trebalo biti i češće. Činjenica da je svaka predstava "Hasanaginica" posjećana svaki put gotovo do posljednjeg mjesta, iako je na repertoaru toike godine, govori o tome da je potreba za tom predstavom velika", podvukla je ona.

Bakšić ipak podsjeća na sve težu finansijsku situaciju institucija kulture, zbog čega i nije moguće predstavu kao što je "Hasanaginica" s velikim brojem ljudi na sceni izvoditi više puta u godini.

Turski zapovjednik Hasan teško je ranjen u boju i ne može se vratiti u dvor. Na bojištu ga pohode mati i sestra, a njegova ljuba zadržana stidom nema smjelosti da ga obiđe. Hasan tu stidljivost shvati kao znak nenaklonjenosti, rasrdi se na ljubu i u prvom nastupu ljutnje posla joj otpusno pismo.

S najgorčim jadom u srcu, zaljubljena se žena prepusti da je odvedu daleko od petero nejakih stvorenja, pogotovu od najmlađeg čeda koje je još bilo u bešici. Čim se vratila u očinsku kuću, zaprosiše je najveća gospoda iz okolice.

Pintorović beg, njen brat, ugovori je za imotskog kadiju, ne osvrćući se na preklinjanja ojađene mlade žene koja savršenom ljubavlju voli izgubljenog muža i svoju dječicu.

Na putu za Imotski svatovi moraju proći ispred dvora plahovitog Hasana, koji se, prebolivši rane vratio, gorko se kajući što je otjerao ljubu. Dobro poznavajući njezino srce, šalje joj u susret dva sina, a ona ih daruje milostama što ih je već bila pripremila. Hasan se oglasi i zovne ih u dvor, tužeći se kako je njihova mati neumoljiva srca.

Ovaj prijekor, rastanak sa djecom, gubitak muža koji ju je na svoj opori način ljubio koliko i ona njega, izazovu tako snažan preokret u duši mlade žene, te ona odjednom padne mrtva, ne izustivši ni riječi.