Unkovski je govorio o teatru danas, temama koje postavlja na scenu, dosadašnjoj bogatoj karijeri te budućnosti tog hrama kulture. Komentirajući razliku u teatru otprije nekoliko decenija i sada, kazao je da tu postoji značajna razlika te da je nekad pozorište bilo hrabrije, imalo jači uticaj na društvo i otvaralo zabranjene teme.
"Pozorište je nekada imalo razloga da bude ponosno na sebe jer je bilo avangarda u kulturi, kao i literature nekada", smatra Unkovski.
Međutim, kaže da sada sva pozorišta u regionu prolaze kroz komplikovan proces suštinske ili kvazitransformacije, o čemu se tačno radi - još se ne može vidjeti.
Također, dodao je, postoje pozorišta u regionu koja su se "dobro zahuktala", nalaze finansijska sredstva iz nekih izvora, bore se i "koprcaju", i ona su na neki način svjetionici koji ostalima pomažu da vide gdje su.
Makedonski režiser mišljenja je da u nekoj novoj politici pozorište nije toliko važno i "masovno", te da je televizija atraktivnija.
"Pozorište nije dovoljno atraktivno za sponzore ili politiku, i to ga ugrožava. Zadnjih 2.000-3.000 godina pokazalo se da pozorište uvijek pronađe način da preživi, ali i da je imalo i teške krize, i možda se upravo to sada dešava", upozorava Unkovski.
Na pitanje da li teatar treba da se bavi važnim društvenim temama, odgovorio je da nema ništa protiv mjuzikla ili zabavnog teatra, odnosno formi koje zabavljaju gledaoca, ali da je uvijek smatrao da pozorište mora otvoriti bitne teme i srušiti neke tabue.
Unkovski napominje da se uvijek radije bavio angažiranim predstavama. Tako su se, podsjetio je, njegove tri-četiri predstave u Beogradu, koje se naslanjaju na neke bitne probleme, izvodile po 15 godina, jer su uspijevale da uhvate nešto što se ne može vidjeti na drugim mjestima…
Naravno, dodao je, da bi neko govorio o bitnim temama, mora ih prvo prepoznati.
"Tako kada me pitaju šta bih uradio o Sarajevu - nemam odgovor na to pitanje, jer ne znam dovoljno ovaj grad", pojašnjava.
Makedonski režiser se u intervjuu za Fenu prisjetio zemalja u kojima je boravio i radio, a neke od njih su Amerika, Rusija, Švedska, Italija, Njemačka, Grčka, te zemlje bivše Jugoslavije…
Za reakcije publike na njegove predstave kaže da se razlikuju od zemlje do zemlje, te da svaka civilizacija ima specifičnosti karaktera ljudi i da postoji uticaj različitih religija na ponašanje pojedinaca.
Ispričao je da je nekada imao veliku želju da radi u Njemačkoj, što mu se i ostvarilo, te da je kada je živio u Americi bio na pragu toga da uradi predstavu na Brodveju, ali da do toga nije došlo. Međutim, kaže da zbog toga ne žali mnogo, jer mu je ipak najveća želja bila da publici u Njemačkoj predstavi svoj rad.
Ovaj poznati makedonski režiser nema omiljene žanrove već voli da radi ne nečemu što on prepoznaje, ili kako je rekao, na nekoj mučnini s kojom ima problem da je prevede tačno u riječi, ali zna o čemu se radi.
"Tada pokušavam da pronađem tekst koji je vezan za taj problem, i koji može da se na neki način prevede u predstavu. Nemam gotovih tekstova i neke dugoročnije planove", pojašnjava.
U pogledu regionalne saradnje teatara mišljenja je da je to potreba, a festivali kao što su "Sarajevska zima", MESS i MOT to na neki način upotpunjuju, jer tu se mogu vidjeti značajne predstave iz regiona, te se tako može pratiti šta se događa u susjednim zemljama.
"Dobro je razmjenjivati iskustva jer je to značajno za zdravlje svake kulture. Ako se zatvorimo, onda smo sami sebi dovoljni i izgubi se smisao pozorišta", smatra Unkovski.
Trenutno radi na predstavi "Lerin". To je, pojašnjava, grad u Grčkoj, a predstava "Lerin" je zapravo drugi dio predstave "Solun, grad duhova" koja je nedavno izvedena pred sarajevskom publikom. Završio je knjigu "Ajnštajnovi snovi", a trenutno sprema igranu seriju od šest-sedam epizoda za televiziju.
Slobodan Unkovski rođen je u Skoplju 1948. godine. Diplomirao je režiju 1971. na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u klasi prof. Vjekoslava Afrića. Režirao je brojne predstave po svijetu, a u Jugoslovenskom dramskom pozorištu "Hrvatskog Fausta" Slobodana Šnajdera 1982., "Pozorišne iluzije" Pjera Korneja 1991., "Bure baruta" Dejana Dukovskog 1995., "Šine" Milene Marković 2002., "Galeba" A.P. Čehova 2003., "Brod za lutke" Milene Marković 2006. godine, i "Kako vam drago" Vilijama Šekspira 2009. godine. Dobitnik je brojnih nagrada na raznim festivalima.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
