Umjetnički rad Šejle Kamerić i danas služi kao svjedočanstvo o nedostatku empatije tokom rata u BiH

Umjetnički rad "Bosnian Girl" nastao je 2003. godine, kada je Šejla Kamerić u saradnji s fotografom Tarikom Samarahom prenijela poruku koju je nepoznati nizozemski vojnik UN-a ostavio na zidu fabrike akumulatora u Potočarima.

"Nema zube...? Brkovi...? Smrdi kao go*no...? Bosanska djevojka!", pisalo je na fotografiji Tarika Samaraha.

Suočavajući javnost s uvredljivim grafitom, nije samo dokumentovan jedan čin poniženja, već je otvoreno pitanje načina na koji riječi, stavovi i predrasude mogu postati dio šireg sistema nepravde.

Na fotografiji Kamerić direktno gleda posmatrača, dok se preko njenog tijela nalazi ispisana poruka vojnika. Rad govori o ženama čiji su identiteti, tijela i životi tokom ratova često bili korišteni kao sredstvo političke i nacionalne dominacije.

"Živimo u stalnom ratu gdje se žensko tijelo koristi kao teritorij. 'Bosanska djevojka' nisam ja, već bilo koja djevojka ili žena... bilo ko, čija su prava uskraćena. Ovo djelo dolazi iz Bosne, ali nosi univerzalnu priču o predrasudama i netrpeljivosti", kazala je Kamerić o svom radu.

Rad "Bosnian Girl" prvi put je predstavljen kao ulični plakat u Sarajevu 11. jula 2003. godine, na osmu godišnjicu genocida u Srebrenici.

Djelo je kasnije izlagano širom svijeta i postalo jedan od prepoznatljivih umjetničkih simbola suočavanja s posljedicama rata, ali i s propustima međunarodne zajednice u zaštiti stanovništva Srebrenice.

Fotograf i autor monografije "Srebrenica" Tarik Samarah istakao je da grafiti, koje su vojnici UN-a ostavljali u Potočarima, predstavljaju svjedočanstvo o predrasudama i nedostatku empatije tokom rata u Bosni i Hercegovini.

"Grafiti koje su pisali UN vojnici na zidovima bivše fabrike akumulatora u Potočarima ilustrativna su metafora indiferentnog odnosa međunarodne zajednice prema bosanskim muslimanima tokom devedesetih godina. Grafiti predstavljaju dokument i svjedočenje o predrasudama, ravnodušnosti i nedostatku empatije", poručio je jednom prilikom.

Tada je istaknuo da su fotografije grafita su sastavni dio njegove priče o Srebrenici jer osim onih koji su počinili zločine u Srebrenici, postojali su i oni koji su mogli spriječiti genocid, a nisu.

Više od dvije decenije nakon nastanka, "Bosnian Girl" ostaje podsjetnik da kultura sjećanja nije samo čuvanje uspomena na prošlost, već i upozorenje za budućnost.

Ovo djelo nastavlja otvarati pitanja o mržnji, diskriminaciji i odgovornosti pojedinca i društva da prepozna opasnost dehumanizacije prije nego što ona preraste u nasilje.