Umjetnica Monika Ponjavić: Pitanje "Ko bi Bog u Bosni bio?" je naizgled nerješivo

Ponjavić se bavi scenskim dizajnom, koji nije naročito popularan u našoj državi. Zapravo, većina ljudi uopće nije upoznata o ovoj vrsti umjetnosti.

"Činjenica da je scenski dizajn vizuelna umjetnost (koja korijene vuče iz pozorišta) ako se izlaže u galerijskom ili muzejskom prostoru, te da može biti i primijenjena ukoliko se izlaže kao dio neke predstave, govori dovoljno o njegovoj kompleksnosti. Jer on može biti i jedno i drugo", govori ona.

Čini se da je u podsvijesti ljudi da, kada gledaju neko pozorišno djelo, počinju vjerovati da je režiser zaslužan za svaki detalj na sceni. Problem leži i u tome što Bosna i Hercegovina nema svoj nacionalni paviljon.

"Marina Radulj i ja smo, sa studentima, 2011. godine izlagale na Praškom kvadrijenalu, uprkos toj činjenici, ali je sve bilo stvar ličnog angažmana. Pokušavale smo uraditi nešto po tom pitanju, ali to suštinski nikoga ne zanima, jer se radi o 'šačici ljudi'. Scenski dizajn se ne prepoznaje u sistematizacijama, tako da kao scenski dizajner ne možete biti zaposleni nigdje, iako je upisano u nomenklaturu zanimanja i iako već imamo nekoliko scenskih dizajnera u BiH", priča.

Izložba "Ko bi Bog u Bosni bio?" sastoji se od četiri rada koja u značenjskom i likovnom smislu autorica tretira kao jednu cjelinu.

Segmenti izložbe

Rad "Zemlja" je posjetitelje uvodio u priču o BiH i u priču o "Moniki", gdje je "Monika Ponjavić" tretirana kao jedna vrsta avatara, u koju su upisane razne i različite priče, sudbine i karakteri bh. čovjeka koji živi na tom tlu, na toj zemlji i tom kamenu. Po sličnom principu je izložila i kamen, centralnu tačku iz koje se videorad "Ja/Bosna" mogao najbolje sagledati.

"Ta zemlja i taj kamen, izvađeni iz tla i stavljeni u fizički izgrađen prostor kojem ne pripadaju, tako izvrnuti, ogoljeni, izloženi, to je bila slika kojom sam željela započeti priču o BiH. O zemlji. To je njen portret. Portret ljudi u njoj je prikazan kroz videorad 'Ja/Bosna', gdje glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Miljka Brđanin izgovara moj tekst o različitim sudbinama čovjeka u BiH", kaže.

Nasuprot njoj bio je postavljen rad "Život", koji se sastojao iz jednog zida od led ekrana i staklene kutije na postamentu visine 2,5 metra. Na ekranima je prikazivana Miljka fotografisana u toj kutiji na različitim lokacijama po BiH od 2018. do 2021. godine (vrh Leotara, Nacionalni park Kozara, hidroelektrana Bočac, UKC itd.). Sama Miljka bila je izložena u kutiji, pred publikom, gdje je izvela "Život" uživo, zatvorena u njoj.

"Po izvođenju, koje je trajalo oko 40 minuta, Miljka je pozvala publiku da uđu u njenu kutiju, u moj intimni prostor, da poslušaju audiorad 'Vilajet', koji se bežičnim slušalicama mogao čuti samo unutar kutije. Dakle, ono što sam ja izložila jeste način na koji vidim i doživljavam BiH, njenog čovjeka te način na koji se ja u njoj osjećam", govori.

Tekstovi od kojih su radovi za ovu izložbu nastali jesu tekstovi Ive Andrića, i to "Pismo iz 1920.", "Travnička hronika" te "Na Drini ćuprija".

"Uzela sam njegove tekstove jer smatram da je Andrić, uz Selimovića, najbolje secirao prostor BiH i dao najtemeljniji prikaz ovog podneblja, ovog društva. Ne postoji ništa što bih ja mogla reći, a da to Andrić već nije rekao bolje. Uz to, Andrić je, za mene, vjerovatno najveći bh. umjetnik. Svi radovi su nastali pod njegovim utjecajem, dok je "Ja/Bosna", odnosno tekst videorada "Ja/Bosna", moj tekst koji je nastao tako što sam u njega utkala lična iskustva i pomiješala ih s iskustvima različitih ljudi iz BiH, čije sam priče preuzela i dalje podijelila s drugima kroz ovaj rad. Sve što se u videoradu "Ja/Bosna" izgovori je istina. Sve se desilo, ali ne samo i isključivo meni", priča.

Odgovor na pitanje

Nedvojbeno je da sam naziv izložbe privlači pažnju svakog ko čuje za nju. Svaka osoba na pitanje "Ko bi Bog u Bosni bio?" odgovara drugačije, ne postoji univerzalan odgovor. Za autoricu on podrazumijeva sve karakteristike raznolikosti naše države.

"Za mene pitanje 'Ko bi Bog u Bosni bio?' predstavlja jednu retoričku maksimu. Ono zvuči kao slogan koji svojom ujedno arhaičnom formulacijom, a s dozom karakterističnog bosanskog humora, sažeto govori o temama i problemima koje ovaj rad nastoji da približi, formuliše i time podstakne na razmišljanje. Ono je za mene kao Bosna. Uporno, tvrdoglavo, a naizgled nerješivo pitanje koje sublimira bosanski mentalitet, bosanski problem jedinstvene heterogenosti, što je ujedno i naša vrijednost i kamen spoticanja. Ono ne pita ko Bog jeste, nego ko bi Bog uopšte bio i to, po sebi, već dovoljno govori o ovom prostoru", kaže.

Videorad "Ja/Bosna" trebao je biti prikazan u okviru Sarajevske zime, ali je njegovo prikazivanje otkazano zbog pandemije. Isti taj rad je prikazan u Rijeci, Novom Sad i Beogradu u okviru dvije kolektivne izložbe i to je jedini rad koji je javno prikazan prije prikazivanja u Banjoj Luci, u okviru izložbe "Ko bi Bog u Bosni bio?".

"Ostali radovi su svoju premijeru doživjeli u Banjoj Luci, jer je to bila moja želja, da te svoje nove radove prikažem u svom rodnom gradu, u kojem nikada do sada nisam izlagala. Što se tiče njenog daljnjeg prikazivanja, moram da naglasim da sam vrlo raspoložena da se to desi, jer smatram da je sama tematika koju izložba obrađuje vrlo značajna za sve građane BiH", zaključuje Ponjavić.