|

Umjesto da postane muzej obrazovanja, stara škola u Blagaju danas je ruševna zgrada

Umjesto da postane muzej obrazovanja, stara škola u Blagaju danas je ruševna zgrada
77
Piše: R. D.
12.3.2017. u 21:06
63
komentara
77

dijeljenja
1/6 Foto: Klix.ba
2/6
3/6 Foto: Klix.ba
4/6 Foto: Klix.ba
5/6 Foto: Klix.ba
6/6 Foto: Klix.ba
Od Mostara je samo Blagaj ljepši – česta je rečenica koju možete čuti u Hercegovini. Da u tome ima istine može posvjedočiti i priča koja slijedi, o staroj školi u Blagaju i njenoj ljepoti koju je vrijeme narušilo, ali nije potpuno ugasilo.
Ljepota je dubina površine – kazao je čuveni njemački pisac i dramatičar Friedrich Hebbel, možda samo desetak godina ranije nego je postavljen kamen temeljac zgrade čiju sliku gledamo.

Blagaj, koji je stoljećima bio centar regije, dolaskom Austro-Ugara gubi na značaju, iako je taj pad nagoviješten i ranije. Mjesta koju su dobijala primat bila su na liniji novosagrađene željeznice, Blagaj, kao i Stolac, ostajali su po strani.

Carl Peez, austrougarski putopisac, 1891. godine piše o tome i kaže da je Bosna i Hercegovina u četrdeset godina provedenih pod Austro-Ugarskom bila prvo kao okupaciona provincija pod formalnim suverenitetom sultana, a od aneksije 1908. godine u sastavu Monarhije. Nakon potpadanja pod austrougarsku vlast, najveći dio Hercegovine sačinjavao je jedan od šest okruga na koje se okupirane pokrajine dijele. Tako stvoren mostarski okrug dijeli se na 10 srezova – gradski srez Mostar, seoski srez Mostar te Bileća, Gacko, Konjic, Ljubinje, Ljubuški, Nevesinje, Stolac i Trebinje.

Vremenom značaj Blagaja opao



Opadanje značaja Blagaja nastavilo se i u austrougarskom periodu. Krajem 19. stoljeća Carl Peez je boravio u ovom kraju, a za Blagaj je napisao da ga naseljeva blizu 700 stanovnika te da je kršćana u odnosu na stanovnike islamske vjeroispovijesti manje. Blagaj je u to vrijeme bio izletište i ljetnikovac za bogatije Mostarce. Cijeli kraj se uglavnom bavio poljoprivredom, najveći dio zemljišta je korišten za pašnjake i livade, a samo mali dio za uzgoj poljoprivrednih kultura.

Gradnjom uskotračne željezničke pruge na relaciji Mostar – Metković 1885. godine, Blagaj je preko Bune, gdje je bila željeznička stanica, bio povezan s ostalim predjelima. Ubrzo potom u Blagaju je otvorena pošta i izgrađene su dvije crkve. Srpska pravoslavna crkva, posvećena sv. Vasiliju Ostroškom, podignuta je 1892. godine, a katolička je podignuta 1908. godine.

Škola primila prvačiće 1886. godine



Datum izgradnje škole nije poznat, ali Mitar Papić u svojoj knjizi "Školstvo u BiH" piše da je škola u Blagaju bila otvorena u školskoj 1886/87. godini. Stara fotografija koja prikazuje blagajsku školu, ako je vjerovati dostupnim izvorima, datira iz 1904. godine. Poredeći s fotografijama nastalim prije nekoliko dana, vidimo da zgrada osim krovišta nije znatno promijenjena. Staro krovište imalo je mnogo veću estetsku vrijednost, a podsjeća na krovišta urbanih vila koje su se tih godina gradile, a danas uzdahe mame u ulicama oko mostarskog Rondoa.

Većina onih koji znaju današnji Blagaj, kada vide staru fotografiju osjećaju laganu nevjericu. Osjećaj dolazi od nesklada ove elegantne zgrade, godine u kojoj je fotografija napravljena, kao i samog fijakera na njenom rubu, s praznim i siromašnim kršom koji okružuje cijelu kompoziciju. Škola izgleda kao da je nekim kompjuterskim programom ubačena na fotografiju, ali ipak nije. Simbioza je to austrougarske uprave i naše hercegovačke jednostavnosti, bolje rečeno krša, vrlo plastično i direktno. U simetriji elegantnih prozora i ljepoti ukrasa ispod krovišta te gospodstvu fijakera krije se ljepota. Djeca koja u redu stoje ispred škole i, reklo bi se, napuštaju nastavu ili idu na neki izlet, crno-bijeloj kompoziciji daju dozu topline. Generacija je to kojoj su prethodila teška vremena, ratovi i stradanja.

U novo vrijeme koristi se za stanovanje



Od ove fotografije Blagaju je trebalo bar osamdeset godina da dobije novu zgradu škole. Nešto niže uz ovaj put, nekoliko stotina metara dalje, izrasla je moderna i velika zgrada. Stara škola poslužila je kao stambena zgrada za neke učitelje i nastavnike. Novo vrijeme donijelo joj je i "ukrase" u vidu klima uređaja pa zgrada koja bi s pravom mogla biti mali muzej našeg obrazovanja, izgleda narušeno i obezvrijeđeno.

Na pomen Blagaja svi će vam prvo servirati fotografije derviške tekije ili Starog grada hercega Stjepana, ali ljepota i vrijednost ove male čaršije nalazi se i u stotinama drugih slika, zaboravljenih, narušenih, skrivenih ispod klima uređaja i vremena. Neke zgrade možda treba vratiti samo na "stare postavke", dati im novu ili čak staru namjenu. Za početak treba zaštititi i obnoviti objekt koji je zadužio stotine generacija školaraca.
Prijavi grešku


Komentari (63)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...