Ukrajinski violončelist Denys Karačevcev svirat će u Sarajevu po uzoru na Vedrana Smailovića: Približavam se nečemu svetom

On će svirati na lokacijama na kojima je tokom opsade Sarajeva svirao Vedran Smailović, poznat kao Sarajevski violončelist. Denys Karačevcev dolazi iz Harkiva, grada koji je, baš kao i Sarajevo, bio pod opsadom i razaranjem. Pitali smo ga šta je osjećao kada je prvi put saznao za Sarajevo i njegovu historiju.

"Prije svega, za mene je veoma važno razgovarati s ljudima koji razumiju šta rat zapravo jeste. Jer za sve nas Ukrajince, životi su podijeljeni na period prije ruske invazije i onaj poslije nje. Za nekoga iz regije Donbas, ova priča je počela još 2014. godine, za druge 2022., ali svi smo doživjeli veliki šok i duboke unutrašnje promjene", rekao je Denys Karačevcev.

Dodao je da je ponekad previše teško objasniti osjećaje koje nosi iskustvo rata ljudima iz zemalja koje nisu iskusile ništa slično ratu barem tri generacije.

"Ipak, razumijem stanovnike Sarajeva kao ljude koji mnogo znaju o preživljavanju, borbi i nadi. Četiri godine su dug period čak i u miru, a u ratu je to nevjerovatno dugo vrijeme. Zato osjećam da se duboko razumijemo i da možemo izgraditi vezu između naših gradova i zemalja. I, naravno, umjetnost kao univerzalni jezik mogla bi biti važan dio te veze", poručio je.

"Naša ideja bila je svima pokazati i učiniti vidljivim ono što se dešavalo u našem gradu, kao i svu brutalnost ovog rata"

Odlučio je svirati violončelo na ulicama Harkiva, pretvarajući muziku u oblik otpora i solidarnosti. Govorio je o tome šta muzika može učiniti u ratu, a što riječi ponekad ne mogu.

"U to vrijeme, u martu 2022. godine, moji prijatelji i ja, koji smo odlučili ostati u Harkivu uprkos svemu, osjećali smo potrebu da nekako pomognemo našem voljenom gradu: volontiranjem, pomaganjem ljudima pri evakuaciji, povremenim osiguravanjem lijekova i hrane pa čak i posebne hrane za kućne ljubimce te mnogim drugim stvarima. Osjećali smo se kao dio aktivne civilne zajednice Harkiva, spremni pomoći drugima u teškim trenucima", ispričao je.

Ta se zamisao pretvorila u umjetnički projekt: kako mogu biti od koristi ne samo kao građani, već i kao umjetnici.

"Naša ideja bila je svima pokazati i učiniti vidljivim ono što se dešavalo u našem gradu, kao i svu brutalnost ovog rata. To je tada postalo oličenje naših osjećanja, želje da živimo i da govorimo bez straha uprkos svoj boli i razaranjima kojima smo svjedočili", kazao je.

Želi posvetiti nastup umjetničkom činu otpora Vedrana Smailovića i historiji Sarajeva

Kao što je navedeno, njegov nastup u Sarajevu održava se na mjestima gdje je Vedran Smailović svirao violončelo tokom opsade. S tim u vezi, zanimalo nas je šta za njega, na neki način, znači krenuti stopama muzičara koji je postao simbol sarajevskog otpora.

"To je zanimljiv fenomen, jer su violončelisti koji sviraju na ulici u različitim historijskim trenucima postali simbolične figure. Mstislav Rostropovich je svirao kod Berlinskog zida u danima njegovog pada, a Vedran Smailović je svirao u Sarajevu, što je jedna od najsnažnijih slika. Gautier Capucon je također svirao na ulici, u blizini katedrale Notre-Dame, kada je taj simbol Pariza teško stradao u požaru 2019. godine", rekao je.

Dalje je naveo kako misli da je to posebnost violončela kao instrumenta, sposobnost da izrazi duboka osjećanja uz pomoć boje tona koja je bliska ljudskom glasu.

"To pjevanje bez riječi čini zvuk veoma dirljivim za svakoga, za ljude iz cijelog svijeta. To je istinski međunarodni jezik osjećanja. Iskreno, osjećam da se ovim predstojećim nastupom približavam nečemu svetom, povezujući naše gradove, zemlje i vremenska razdoblja. Ne želim samo svirati za nas, već i posvetiti nastup umjetničkom činu otpora Vedrana Smailovića i historiji Sarajeva", objasnio je.

Naziv ovog koncerta "Nemoj se naviknuti: Sarajevo - Kharkiv" ima snažno značenje.

"Siguran sam da se sada, 2026. godine, cijeli svijet suočava s važnim i teškim historijskim trenucima u mnogim dijelovima svijeta. Stoga ova poruka za mene glasi: ne navikavajte se na rat, ne dopustite da brutalna sila postane dio normalnog života. Kao civilizacija imamo šansu samo ako naučimo stvarati zajedno, umjesto da uništavamo. I, naravno, to ne znači da se ne treba boriti. Zajedništvo podrazumijeva pronalaženje načina da se odupremo agresoru i budemo svjesni cijene mirnog života", naglasio je.

Pitali smo ga i kada zamišlja budućnost Harkiva nakon rata, kakvu ulogu, po njegovom mišljenju, imaju umjetnici i kultura u obnovi ne samo grada, već i ljudi koji u njemu žive.

"Moja velika nada je da se ovaj rat okonča i da vidim svoj grad Harkiv obnovljen, ujedinjen i snažan kao herojski grad. Umjetnost i kultura su ono što ujedinjuje našu zemlju i pomaže nam da budemo autentični, a siguran sam da će naša umjetnička zajednica nakon rata mnogo raditi na tom polju, jer to čine i sada, uprkos ratnim okolnostima", ispričao je.

Dodao je da pozorišta, škole i univerziteti u Harkivu trenutno rade na sigurnim lokacijama, a sam život u neposrednoj blizini linije fronta predstavlja čin građanskog herojstva.

"Stoga želim zahvaliti svim stanovnicima grada i, naravno, našim braniocima. Jer za mene, Harkiv predstavlja važan simbol, drugi po veličini grad u Ukrajini koji sada stoji na rubu civilizacije kao predstraža blizu linije fronta. I zaslužuje najbolju budućnost, jer ga njegovi stanovnici silno vole i nadaju se pobjedi Harkiva i Ukrajine", rekao je Denys Karačevcev na kraju razgovora za Klix.ba.