Autor koncepta je Aleksandar Saša Bukvić, autor fotografija Almir Panjeta a tekst je pisao Ahmed Buric. Autor portreta je Ismar Mujezinović i autor muzike je Damir Nikšić.
"Teško je pronaći objašnjenje zbog čega manje znamo o bosanskohercegovačkim istorijskim ličnostima već o herojima sa Zapada iako za neke od njih ne znamo jesu li zaista i postojali. Ima i topline i šarma u širom raširenim rukama kao univerzalnoj karakteristici mentaliteta dok dočekujemo goste, ali se mentalitetom ne smije pravdati a priori prihvatanje svake vrijednosti koja nastaje izvan naših granica i koja ponekad postaje vrijednost samo zbog toga što nije domaća.
Preispitivanje ličnog I kolektivnog identiteta, njegovo očuvanje ili potraga za njim, osnovno su polazište autora koncepta ‘’Više volim Halida nego Vorhola’’ Aleksandra Saše Bukvića.
"Ovaj rad tematizira dva važna pitanja, pitanje mjesta i pitanje identiteta kojim sam se bavio i u nekim prethodinim radovima. U Kanadi sam proveo četrnaest godina očajnički se boreći za očuvanjem vlastitog identiteta. Nedostajala mi je moja kuća, moje mjesto. Povratak u Sarajevo podrazumijevao je povratak kući i povratak svom mjestu -"Zvonu". Vraćajući se u Sarajevo očekivao sam da ću zateći drugačiju situaciju, nadajući se da su ljudima dostupniji nekomercijalni umjetnički sadržaji. Zatekao sam suprotnu sliku. U televizijskim programima dominiraju sladunjave serije, Betmeni i Supermeni. Posmatrao sam šta ljudi čitaju, šta jedu, koliko igraju kompjuterske igrice i shvatio da nema pretjerane razlike između onoga što se konzumira ovdje i na Zapadu. Neuređena politička situacija i razjedinjenost među ljudima od Bosne i Hercegovine stvara prostor kojim se lako može manipulisati. U tom okviru rijetki su umjetnici koji su uspjeli sačuvati svoju umjetnost, koji rade onako kako žele a ne onako kako se od njih očekuje.
Ovaj rad nije dio idolopoklonstva Vorholu već namjerna zamjena teza u želji da pokažem kako nema velikih razlika između kantri muzike, Džoni Keša, Doli Partona itd. i onoga što mi imamo ovdje. Zbog toga sam izabrao Halida( Bešlića), umjetnika kog cijenim i kao čovjeka i kao interpretatora.
Nakon borbe za očuvanjem vlastitog identiteta u Kanadi došao sam u Bosnu koja sve manje liči na sebe. Dovoljno je pogledati djecu koja odrastaju uz video igrice ili odrasle koji na svojim majicama nose natpise na engleskom jeziku ili nazive velikih kompanija. Pitam se zašto ih ne zamijene duhovitim porukama napisanim na našem jeziku. Identitet čovjeka i identitet umjetnika u Bosni i Hercegovini tema je koja me trenutno najviše okupira", rekao je Bukvić.
