Ovi filmovi, kako je za Fenu kazao aktivist Centra za slobodarska istraživanja Nedim Klipo, svjedoče da se na svim preduzećima na području cijele bivše Jugoslavije primjenjivao sličan model u procesu privatizacije nakon koje je došlo do uništavanja industrije, rasprodaje nekretnina, mašina i drugih vrijednosti fabrika, dok su radnici zanemareni i obespravljeni.
Fabrike su prije toga uspješno poslovale na tržišnim principima, imale kvalitetne i konkurentne proizvode i tehnologiju u skladu sa svjetskim trendovima. S dolaskom novih vlasnika, kako je dodao Klipo, radnici su dovedeni u situaciju da se bore ne samo za vlastitu egzistenciju, nego i imovinu fabrika.
"Glas Dite" je dokumentarni film o borbi radnika fabrike deterdženata Dita iz Tuzle i prikazuje period u kojem su radnici nakon privatizacionog procesa blokirali fabriku nastojeći da sačuvaju imovinu od krađe, što je trajalo osam mjeseci. Obespravljeni radnici bili su dovedeni u situaciju da se umjesto proizvodnjom bave pakiranjem proizvoda novog vlasnika.
Film "Radničko samoupravljanje - jedno iskustvo" predstavlja borbu radnika fabrike lijekova Jugoremedija iz Zrenjanina. Slično, kao i sa Ditom, nakon privatizacije dolazi do gašenja proizvodnje, prenamjene rada da bi se izgubio korak sa konkurencijom, a radnici ne rade. Međutim, u jednom periodu radnici su uspjeli da se izbore da sami upravljaju preduzećem i da čak otplate veliki dug nastao nakon prve privatizacije.
Projekcije je podržala Rosa Luxemburg Stiftung.