Fim režisera Aleksandra Jevđevića sniman je na autentičnim lokacijama u Mostaru, u periodu od 1988. do 1989. godine. Živopisne scene iz mostarske čaršije kakva živi još u njihovim sjećanjima, Aleksinog Brankovca i nesretnih ljubavi – praćene njegovim stihovima u interpretaciji Dragana Stojnića- smjenjivale su se na platnu, jednako kao emocije na licu gledatelja. Vrhunac večeri bio je izlazak Branislava Lečića, koji je svojevremeno utjelovio lik Alekse Šantića da se pokloni publici. U govoru koji je održao i sam Lečić je pokazao da nije ništa manje dirnut od ljudi sa kojima je gledao film.
"Potpuno sam potrešen i oduševljen činjenicom do koje mjere se stvari ponavljaju i koliko je poruka Šantića kao čovjeka i pjesnika jaka, i, apsolutno - bar ovdje – vječna", kazao je Lečić dodavši i da je za njega velika čast što je imao priliku odigrati tu ulogu, jer Šantić je, smatra glumac, svojim životom i pjesništvom uobličio sve što on osjeća.
Glumac je poručio i da je siguran da vrijeme koje dolazi mora da bude ulaznica za mir, bratstvo, razumijevanje i kulturu, rekavši da je to Šantić još onda znao i tako djelovao, a ako i mi budemo u stanju to da shvatimo uvijek ćemo i sa svima lako naći zajednički jezik, priopćeno je iz "Prosvjete" Mostar.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
