Pavićević je rođena 1947. godine u Kotoru, Crnoj Gori. Već 1971. je diplomirala dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, gdje je 1976. magistrirala s tezom "Neorealistička drama u Srbiji između dva rata".
Ona je u Ateljeu 212 radila deset godina, te u BITEF-u 20 godina. Osim toga, radila je kao dramaturginja u pozorištima u Zenici, Splitu, Ljubljani, Skoplju, Subotici i Beogradu. Pavićević je osnivačica teatra Nova osjećajnost u staroj beogradskoj Pivari. Radila je na mnogim pozicijama, ali je vjerovatno najveći trag ostavila osnivanjem Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, gdje je radila na mjestu direktorice od 1994. godine do svoje smrti.
Pisala je kolumne, eseje, i tekstove u mnogobrojnim časopisima, zbornicima, dnevnim i nedjeljnim novinama. Od 1991. godine je učestvovala u brojnim antiratnim akcijama u Beogradu i drugim jugoslavenskim gradovima, a sve to u saradnji sa jugoslavenskim organizacijama.
O utjecaju koji je napravila i tragu koji je ostavila iza sebe pričaju mnoge nagrade koje je dobila kroz svoj rad, te slomljena srca i poruke onih koji su ostali iza nje da je pamte. Mnogi se danas kroz emotivne poruke opraštaju od Borke, a njen lik nastavlja živjeti u svim njenim radovima i nesebičnim djelima.
Bajramski prijemi kao uvod: Sprema li se zbližavanje Bošnjaka i Hrvata na političkoj ravni
Bivši izraelski špijun tvrdi: Izrael će naredni rat voditi protiv Turske i Egipta
