U Antverpenu preminuo bh slikar i scenograf Slobodan Bobo Perišić

Njegov prijatelj i saradnik te dugogodišnji direktor Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) Safet Plakalo, koji je bio svjedokom njegovih posljednjih trenutaka u bolnici, kazao je da je Perišić najprije bio vrstan i samosvojan scenograf te sjajan slikar.

Bio je jedan od osnivača SARTR-a ratne 1992. godine te je preuzeo i ulogu scenografa i kostimografa prve ratne predstave ovog teatra – "Sklonište". Uz nju je priredio i prvu ratnu izložbu u opkoljenom Sarajevu, dok je 1993. u galeriji "Mak" predstavio dosta bogatiju, raskošniju i drastičniju postavku.

"Slobodan, koji je bio sve to što jeste u tim ratnim godinama, u svemu je zaslužio da se njegovo ime poštuje i pamti", smatra Plakalo.

Plakalo posebno pamti njegovu veliku scenografiju predstave "Ljepotica i zvijer" koju je režirao Midhad Kurić.

"To je antologijska scenografija u kojoj sam prvi put osjetio scensko biće", kazao je.

Posljednju je izložbu u Sarajevu priredio u januaru ove godine u Collegiumu artisticumu. To je bio nastavak prijašnje izložbe "Zlatna groznica", uz koju je održao obećanje da će prihodom od izložbe pomoći Udruženje "Obrazovanje gradi BiH".

Plakalo podcrtava i da je Perišić, od 1994. godine kada je otišao u Belgiju do prošle godine, u toj zemlji priredio čak 27 izložbi, što je dovoljan dokaz njegove afirmacije.

Slobodan Perišić je rođen 1945. godine u Sarajevu. Specijalizirao je scenografiju na Likovnoj akademiji u Krakovu. Nakon prve samostalne izložbe 1972. godine u Malom pozorištu (Kamerni teatar 55), izlagao je na Bijenalu mladih umjetnika SFRJ u Rijeci 1973. godine, potom u Mostaru, Pljevlju, Kotoru, Crikvenici, Zagrebu i drugim gradovima bivše Jugoslavije te Panami, na Kubi i u Kanadi.

Radio je scenografije za brojne predstave, kao što su "Venecijanka" u režiji Dubravka Bibanovića u Narodnom pozorištu, "Roman o Londonu" Miloša Crnjanskog, "Na božijem putu" Ahmeda Muradbegovića u režiji Sulejmana Kupusovića, "Čudo u Latinluku" Dževada Karahasana u režiji Eve Grabowske, te "Plava Jevrejka" Isaka Samokovlije u režiji Mire Erceg.

Do 1992. već je zabilježio četrdesetak samostalnih i dvostruko više kolektivnih izložbi.