Kultura
0

Tribute to 10. SFF obilježiće Dušan Makavejev

Sarajevo-X
Foto: Haris Memija
Foto: Haris Memija
Sarajevo Film Festival sa zadovoljstvom objavljuje da će ovogodišnji "Tribute to..." (Posvećeno) program obilježiti jedan od najvećih režisera ovih prostora Dušan Makavejev.

Jedan od omiljenih programa kako publike, tako i filmskih znalaca je Tribute to (Posvećeno) Sarajevo Film Festivala u kojem se odaje počast velikom rediteljskom imenu. Dosad je SFF bio domaćin Stevea Buscemija, Mikea Leigh-a, Stephena Frearsa, te Petera Mullana.

Kako je fokus festivala na Regionalnom programu, selektori SFF-a ove godine odlučili su odati počast rediteljskoj zvijezdi iz regiona. Radi se o imenu koje je obilježilo jedan prijelomni period kinematografije na ovim prostorima, Dušanu Makavejevu.

Proslavljeni scenarist i reditelj, Dušan Makavejev, rođen u Beogradu 13. oktobra 1932. godine, smatra se legendom ex-YU kinematografije. Karijeru započinje 1958. godine kratkometražnim filmovima rađenim prema scenarijima Vaska Pope.

U vremenskom rasponu od 1965. godine (kada autorski potpisuje svoj prvi dugometražni film, ljubavnu dramu Čovjek nije tica), do svog posljednjeg filmskog ostvarenja A Night of Love 1995. godine (adaptacija kratke priče Emila Zole) snimio je više od deset dugometražnih filmova. Makavejev, nesumnjivo, jedan od prvih međunarodno priznatih reditelja sa prostora bivše Jugoslavije, skrenuo je pažnju na svoj rad baveći se temama kojih su se mnogi ustručavali ili možda nisu imali dovoljno hrabrosti da o njima govore. Ovaj diplomirani psiholog i reditelj jedan je od istinskih poznavaoca “filmskog zanata” što mu je, vjerovatno, i omogućavalo da često pravi iskorake iz, za njega itekako preuskih okvira sociorealizma, vladajuće estetike bivšeg “režima”.

Ovaj vrsni reditelj je već na samom početku svoje karijere, šezdesetih godina prošlog stoljeća, počeo sa istraživanjem skrivenih tonaliteta ljudske psihe nerijetko ih dovodeći u veoma usku vezu sa političkim, socijalnim, historijskim okolnostima prepoznavajući u njima mehanizme koji uslovljavaju formiranje karakterističnih psiholoških modela, tipova ličnosti, koje je on uporno nastojao pokazivati, razobličavati i demistificirati.

Njegovo najpoznatije, filmsko ostvarenje, Ljubavni slučaj ili tragedija PTT službenice iz 1968. godine jeste iznimno otvorena, fascinantna i provokativna studija o ljubavi, izdaji, psihologiji i kriminologiji. Filmski vremeplov, drama Nevinost bez zaštite, donosi slike nacističke okupacije i bombardiranja Beograda 1941. godine, priču o nepravdi, nježnosti i snazi volje, postajući primjer kako se u igranom filmu koriste arhivski snimci i dokumentarna građa.

Međutim, upravo njegova autorska smjelost, da bez rezerve, otvoreno tretira “zabranjene” teme (komunizam, rat, sex kroz bizarne međuljudske odnose - posebno u filmu iz 1971. godine - WR: Misterije Organizma koji je bio zabranjen čitavih šesnaest godina), prečesto je bila uzrokom brojnih opsturkcija koje su pratile njegov rad. Naime, nakon snimanja svojevrsnog hommage-a doktoru Wilhelmu Reichu i padu socijalističkih ideja, baš kao i po završetku slijedećeg filmskog ostvarenja, Sweet Movie (1975), u kojem na površinu do krajnosti izbija želja da se publika iznenadi i šokira (film je još tabu i predmet zabrane u nekim dijelovima Kanade i Engleske) uslijedio je i prisilni egzil u Francusku.

Ipak, iako višestruko zabranjivan, slavni reditelj dobitnik je velikog broja nagrada, kako u bivšoj Jugoslaviji tako i širom svijeta. Neke od njih su: Srebrni medvjed u Berlinu 1968. godine i nagrada kritike, FIPRESCI 1969 i 1971 godine, nagrada Luis Bunuel na Kanskom festivalu 1971. godine, Srebrni Hugo za najbolju režiju u Čikagu 1971. godine, specijalna nagrada Mostra u Sao Paolu 1998 godine i mnoge druge.

Filmografija: Čovjek nije tica (1965), Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967), Nevinost bez zaštite (1968), WR: Misterije organizma (1971), Sweet Movie (1974), Montenegro (1981), The Coca-Cola Kid (1985), Manifesto (1988), Gorila se kupa u podne (1993), A Night of Love (1995) …